OPCA BIOLOGIJA KITOVA
Kitovi (Cetacea) su red sisavaca koji cijeli svoj zivot provodi u vodi, i zbog toga
su razvili mnoge prilagodbe na takav nacin zivota. Tijelo im je vretenasto, bez straznjih
udova, sa reduciranim prednjim udovima i snaznim, horizontalno postavljenim, repom
za pokretanje. Nosnice su se pretvorile u nosne otvore smjestene na vrhu glave da bi im
olaksale disanje za vrijeme plivanja. Kitovi zubani imaju jedan, a kitovi usani dva nosna
otvora na vrhu glave.
Redu kitova (Cetacea) pripadaju tri skupine - jedna skupina izumrlih kitova -
Archaeoceti - prakitovi poznati samo iz fosilnih ostataka, i dvije skupine (podreda) danas
zivucih kitova - Mysticeti - kitovi usani (skupina koja se zapravo naziva kitovima i
ukljucuje deset poznatih vrsta) i Odontoceti - kitovi zubani (skupina koju nazivamo
dupini uz neke iznimke, npr. kit ubojica ili Orka, i ukljucuje 68 danas poznatih vrsta).
Razlika izmedu ove dvije skupine je ocita vec i iz njihovih imena. Kitovi usani imaju niz
ploca s gornje strane usta, napravljenih od keratina ili rozine, tvari od koje su takoder
napravljeni nokti i kosa. To su zapravo izbocine nepca. Usi kitovi koriste za procjedivanje
hrane, koja moze biti bilo planktonski racici, nazvani krill, ili jata riba. Velicina, broj i
oblik usi se razlikuju od vrste do vrste ovisno o hrani kojom se hrane.
Kitovi zubani svi imaju zube. Broj i njihov izgled vrlo se razlikuju ovisno o hrani
koju uzimaju. Tako oni koji se hrane uglavnom lignjama i slicnim organizmima imaju
malo ili gotovo nemaju zube, dok oni cija je ishrana raznolika ili se bazira na ribama
imaju mnogo zuba i produljen kljun.
Vecina velikih vrsta kitova pripada skupini usana, kao npr. plavetni kit dug preko
30 m, ali ima i manjih vrsta (najmanja oko 7 m). Ta najmanja vrsta je jedina vrsta usatih
kitova koja njie dozivjela drasticno opadanje brojnosti zbog komercijalnog kitolova.
Mnogi kitovi usani prelaze ogromne udaljenosti svake godine, izmedu svojih ljetnih
podrucja hranjenja u polarnim vodama i zimskih podrucja razmnozavanja u tropima.
Medutim postoji pravilo da kitovi sjeverne hemisfere ne prelaze u juznu i obratno.
Opcenito govoreci, kitovi usani zive u malim drustvenim zajednicama, iako se mogu
sakupiti u velika krda, kao npr na bogatim podrucjima hranjenja.
Raspon u velicinama zubatih kitova takoder je velik, od 18 m duge uljesure do
najmanjih dupina koji su manji od 2 m. Oni naseljavaju nevjerojatno raznolika stanista,
od otvorenog mora, obalnih voda do rijeka; neki prelaze velike udaljenosti od mjesta
razmnozavanja do mjesta zimovanja, dok su drugi relativno vezani za mala podrucja od
svega nekoliko desetaka km2 tijekom cijelog zivota. Njihov drustveni zivot je takoder vrlo
raznolik. Neke vrste zive u malim skupinama ili cak same, a druge u krdima od po
nekoliko stotina zivotinja, koja opet mogu biti sastavljena od manjih drustvenih jedinica.
Neke vrste imaju vrlo fluidne zajednice u kojima se pojedine jedinke krecu od grupe do
grupe bez nekog posebnog reda; druge pak provode cijeli zivot unutar skupine u kojoj
su rodeni. Hijerarhijski sistemi takoder se vrlo razlikuju, od matrijarhata do patrijarhata
ili harema.
Fosilna povijest kitova je djelomicno nepotpuna i nepoznata, ali opcenito je
prihvacena cinjenica da su se kitovi razvili od predaka koji su zivjeli na kopnu, a u vodu
su se vratili prije nekih 70-90 mil. godina. Archaeoceti - prakitovi, zivjeli su prije nekih
45-55 mil godina, a danasnje vrste kitova u moru su prisutne nekih 10-12 mil. godina.
Tijekom svog razvoja kitovi su naselili razne tipove morskih i rijecnih ekosistema.
Mogu se kretati kroz vodu brzinom i u dubine dovoljno velike da mogu uhvatiti plijen
i izbjeci predatore, izmjeniti zrak bez prekida u kretanju, zadrzati tjelesnu temperaturu
konstantnom u okolisu koji uzima toplinu mnogo brze nego zrak, i mogu u vodi donijeti
na svijet svoje potomstvo. Mladuncad kitova je u relativnom odnosu prema velicini majke
veca nego ona kopnenih sisavaca upravo zbog lakseg zadrzavanja tjelesne topline.
Osjet dodira je vrlo vazan za kitove. Vid u zraku i vodi varira kod razlicitih vrsta,
od nekih rijecnih dupina koji razlikuju samo tamno i svijetlo, do vrsta koje imaju
izvanredan vid u oba medija. Vecina vrsta proizvodi razlicite zvukove koji imaju
drustveni znacaj, kao npr. "pjesma" grbavih kitova ili zvizduk-potpis dupina. Mnogi zubati
kitovi takoder koriste eholokaciju za snalazenje i trazenje plijena.
UGROZENOST
Zbog brojnih opasnosti koje za kitove predstavljaju direktan ulov-kitolov, slucajan
ulov u velike mreze, zagadenje, unistavanje i rascjepkavanje stanista (npr. gradnja brana
na rijekama), pretjerani izlov ribe i uznemiravanje, kitovi su jedna su od najugrozenijih
skupina sisavaca.
Rijecni dupini su posebno osjetljivi na navedene prijetnje i oni su medu
najugrozenijim vrstama kitova. Vrsta kitova koja je danas vjerojatno najblize izumiranju
je dupin iz rijeke Jang Ce, ciji je broj danas vjerojatno manji od 300 zivotinja.
Kitolov je bio najveca opasnost za velike kitove sve do nedavno. Populacija
arktickog kita svedena je na svega nekoliko stotina u sjevernom Atlantiku, i vjerojatno
jos manje u sjevernom Pacifiku, i do danas nije pokazala nikakve znakove oporavljanja
unatoc zastiti. Broj plavetnih kitova takoder je sveden na nekoliko stotina od pocetnog
broja od oko 250 000 zivotinja pocetkom ovog stoljeca.
Zbog drasticnog smanjenja broja osnovana je Medunarodna komisija za kitolov
(IWC) s ciljem procjene brojnosti kitova usana i uljesura, i odredivanja maksimalnog
dozvoljenog broja kitova za ulov. 1986. IWC je u potpunosti zabranila kitolov. Unatoc
globalnom prihvacanju ove odluke, drzave kao sto su Rusija, Norveska i Japan nastavile
su sa kitolovom bez milosti cak i prema vrstama kojih je ostalo svega nekoliko stotina,
pod izgovorom da se radi o znanstvenom kitolovu.
1994. godine Medunarodna komisija za kitolov na svom sastanku u Australiji
razmatrala je zahtjev Japana da se ponovo dozvoli kitolov. Kao protuprijedlog Francuska
je predlozila da se Juzni ocean sve do 40 paralele proglasi rezervatom za kitove. Na
slijedecem sastanku Medunarodne komisije za kitolov (IWC) u Meksiku prihvaceno je
uspostavljanje Rezervata Juznog mora, koji se proteze sve do 40 paralele, uz izuzimanje
teritorijalnih voda zemalja Juzne Amerike cije bi vode trebao obuhvatiti. Takoder je
produzen moratorij na sve vrste komercijalnog kitolova uz mogucnost ponovnog
odlucivanja o tom pitanju za 2 do 10 godina. Ipak, Norveska je odlucila unatoc zabrani
ove godine uloviti oko 200 najmanjih kitova, a Japan nastavlja sa tzv. "znanstvenim
kitolovom" upravo unutar voda Rezervata Juznog mora!
Danas se kitolov provodi uglavnom na malim vrstama kitova - dupinima. Do danas
ne postoji nikakav medunarodni dogovor o vrstama i broju koje se love. Najveci broj lovi
Japan, uglavnom za meso za ljudsku prehranu. Problem je u tome sto je broj ubijenih
zivotinja toliki da je rapidno opadanje broja neminovno.
Sto se tice slucajnog ulova u mreze, danas je to jedan od najvecih problema za
kitove sirom svijeta. Najopasnije su ogromne mreze plivarice koje se bacaju u priobalnom
moru i na otvorenom oceanu, a duge su kilometrima. Takvim mrezama u potpunosti se
unistava more i njegov zivi svijet, jer se te mreze postavljaju s ciljem ulova samo
odredenih vrsta riba, a sve ostale ulovljene zivotinje se odbacuju (kitovi, dupini, morske
kornjace, ptice, ribe ...). Na taj nacin more se temeljito cisti od zivih organizama.
Unistavanje stanista takoder je ogroman problem. Razvoj priobalnog kopna
dovodi do unistavanja mjesta za razmnozavanje riba i na taj nacin do smanjene
mogucnosti ishrane. Osim toga priobalne vode vrlo cesto naseljavaju kitovi, pa im se
urbanizacijom oduzima zivotni prostor.
Zagadivanje mora ostavlja teske posljedice na populacije kitova. Teski metali,
poliklorirani ugljikovodici, radioaktivni otpad i druge otrovne tvari, zajedno sa smecem -
posebno plastikom - i sve cescim izljevanjima nafte veoma ugrozavaju kitove, uzrokujuci
osjetljivost na razlicite bolesti, nemogucnost razmnozavanja, trovanje ili ugibanje zbog
gutanja plasticnog otpada. Osim toga uznemiravanje i "zagadivanje" mora bukom brojnih
plovila, onemogucava kitovima normalno ponasanje i komunikaciju.
Do danas nije poznato da je covjek unistio neku vrstu kitova, no zbog svega
navedenog cini se da je samo pitanje vremena kada ce kitovi poceti izumirati. Danas se
vec primjecuje da se zbog nemogucnosti pronalazenja partnera, jer je broj jedinki sveden
na svega nekoliko stotina, plavetni kitovi pare sa sebi najslicnijom vrstom - sjevernim
kitom, a radaju se sterilni hibridi ili cak hibridi koji se mogu razmnozavati. Tako se
nestajanje vrste jos ubrzava, jer potomstvo ne obnavlja vrstu. Osim toga u kitolov i zastitu
kitova umjesana je i politika, koja zbog razlicitih ciljeva (zastita radnih mjesta na
kitolovcima, protesti ribara zbog zabrane koristenja pelagickih plivarica duzih od 3 km,
...) ne dozvoljava zastitu kitova. Unatoc tome nasa je obaveza barem pokusati spasiti
vrste od izumiranja, jer one ne predstavljaju samo potencijalni prirodni resurs, nego
predstavljaju proizvod milijuna godina evolucije.