II Mediteransko potpodrucje

Na ovom prostoru, odijeljenom lancem Dinarida, vlada suha i vruca klima koja uvjetuje stanista pogodna za juznjacke zivotinje. Taj utjecaj uz vece rijeke zadire i dublje u kopno. Uz juznjacke zivotinje obitavaju ovdje i obicne europske zivotinje, ali kao endemi, osobito kod kukaca, stonoga, pauka i puzeva, potisnuti u vise gorske predjele, dok npr. hrusta, sive gusterice i ridjovke vise nema.

Neke zivotinje su zasle u sjevernije krajeve, poput divljeg goluba u Liku, ili cvrcaka i bogomoljki koje se mogu naci i u okolici Zagreba.

Brojni su juzni netopiri, od kojih je sredozemnom zecousnjaku na ovim prostorima sjeverna granica rasprostranjenja. Sjevernu granicu rasprostranjenja nasao je u Dubrovackom dijelu cagalj, dok je istocnjacki sivi mungo unesen 1909. godine. Pretpostavlja se da na nepristupacnim dijelovima vanjskih otoka jos uvijek obitava jedini sredozemni tuljan - sredozemna medvjedica, Monachus monachus.

Od ptica srecemo bijele, crne i hridne ciope, divlje golubove, sive jarebice, razne sokolovke, brojne juznjacke pjevice, galebovi, cigre, vranci. Ovo podrucje je bogato gmazovima medju kojima ima endemicnih gusterica. Osim gusterica srecemo smedjeg blavora, kucnog i zidnog macaklina, cancaru, cetveroprugog kravosasa, crvenkrpicu, poskoka i dr. Prisutne su i neke morske kornjace i delfini .

Clankonosci su takodjer prisutni s juznjackim oblicima pa nalazimo termite, tarantule, velike dvojenoge i strige, neke stipavce. Osobito su brojni juznjacki oblici medju kopnenim puzevima.



Povratak na prethodnu stranicu