Iako se ukupan broj svih vrsta kornjaca (Testudines), i onih terestrickih i onih akvatickih, nije bitnije promjenio u posljednjih 150 milijuna godina, njihova je brojnost drasticno smanjena. To se posebice odnosi na danas zivuce (recentne) vrste morskih kornjaca ili zelva (Chelonoioidea), kojima prijeti nestanak sa lica Zemlje. Od sedam vrsta, pet ih zalazi u Europske vode, a tri vrste su zabiljezene i u Jadranu. Dok su ih u jednom dijelu svijeta, npr u Australiji i SAD-u unijeli u Crvenu knjigu vrsta kojima prijeti izumiranje ("Red Data Book"), dotle ovi prekooceanski putnici u Hrvatskoj nisu ni zakonski zasticeni.
Odrasle zelve, jedne od najimpozantnijih stanovnika svjetskih mora, nemaju mnogo prirodnih neprijatelja. Najveci od njih je covjek. Vjekovnom nepaznjom, ubijanjem zbog hrane (u juznim zemljama kornjacino je meso izuzetno na cijeni), ukrasa ili sakupljanjem jaja, zabrinjavajuce je smanjio brojnost njihovih populacija. Posljednji udarac zadao im je devastacijom stanista na koja su vezane razmnozavanjem: turistickom eksploatacijom do nedavno mirnih pjescanih plaza. Motorni camci, nekontrolirani turizam, buka, svjetla, suncobrani ranjavaju, dezorijentiraju, plase i ometaju gnijezdenje ovih zivotinja. Stoga svega nekoliko plaza u Grckoj, Turskoj i na Cipru predstavljaju njihova posljednja mediteranska gnijezdilista.
Posto su istrazivanja pelagickih organizama, a poglavito onih sa biologijom poput zelvi, spora i dugotrajna svaki je podatak od velikog znacenja. Ako k tome dodamo cinjenicu da i bez covjekova uplitanja svega 1 od 1000 mladih dozivi spolnu zrelost, jasna je potreba prikupljanja svih mogucih informacija o ovim ugrozenim organizmima.