Velebit se uz sjeverni dio obale Jadrana pruza u duzini od 150
kilometara u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Taj impozantni
planinski masiv po svojim floristickim, vegetacijskim i
faunistickim karakteristikama pripada najzanimljivijim podrucjima
nase Republike. Raznolikost biotopa uvjetovana je razlicitim
ekoloskim i klimatskim karakteristikama. To podrucje pod
utjecajem je mediteranske, kontinentalne i planinske klime.
Razlicite ekspozicije Velebita: sjeverna kontinentalna i juzna
mediteranska, visa planinska podrucja kao i geomorfoloske
osobitosti uzrok su velikog bogatstva i raznolikosti stanista.
Klimatski faktori na pojedinm se dijelovima Velebita manje ili
vise ispreplicu u djelovanju dovodeci do stvaranja specificnih
zivotnih uvjeta i ekoloskih karakteristika koji vladaju na tim
prostorima. Sve te znacajke dovode do raslojavanje faune u
visinskom i horinzotalnom smjeru. Juzna podrucja Velebita,
udaljena stotinjak kilometara od sjevernih, pod znatnijim su
utjecajem mediteranske klime koja znacajno utjece na oblikovanje
vegetacijskih i faunisitickih obiljezja toga podrucja. Za razliku
od flore koja je na Velebitu relativno dobro poznata zahvaljujuci
sustavnim istrazivanjima domacih i stranih botanicara, s faunom
posebice beskraljeznjaka, slika je posve drugacija. I kod skupine
leptira, koji su uz kornjase najcesce najbolje istrazeni na nekom
od nasih podrucja, velebitska fauna je gotovo nepoznata. Iznimku
cine jedino dnevni leptiri (Rhopalocera) koji su prvenstveno
zahvaljujuci nasim istrazivacima dobro poznati s nekih podrucja
Velebita (GRUND, 1916, 1918; GUSIC 1917; LORKOVIC, 1955, 1974,
1976; MLADINOV & LORKOVIC, 1985, SIJARIC, 1979 i dr.). Usprkos
tim istrazivanjima velebitska fauna dnevnih leptira nedovoljno je
istrazena.
Ovim radom zelimo prvi puta cjelovito prikazati faunu
Rhopalocera Velebita temeljenu na obradi svih dostupnih
literaturnih podataka i analizi entomoloskih zbirki Hrvatskog
prirodoslovnog muzeja u Zagrebu.
DNEVNI LEPTIRI VELEBITA (Povratak na prvu stranicu)