U Jadranskom moru, koliko znamo za sada, zive samo dvije vrste dupina - dobri dupin, Tursiops truncatus (Montagu, 1821) i pravi/obicni dupin, Delphinus delphis Linnaeus, 1758.
Prava/obicna pliskavica je nekad zivjela u cijelom Jadranu. Danas ih mozemo rijetko vidjeti u juznom Jadranu. U sjevenom dijelu vise ih nema. Dobrog dupina (jos) mozemo naci u cijelom Jadranu.
Osim ova dva stanovnika Jadrana, u Jadranu ponekad mozemo vidjeti i neke vrste pliskavica i kitova koji zalutaju iz Mediterana.

Dobrog dupina vjerojatno svi poznajete. To je vrsta kojoj pripadaju svi najpoznatiji dupini; oni videni na televiziji - Flipper, Fa i Bee iz filma Dan dupina - i vecina onih koji izvode razne trikove u delfinarijima. To je ista ona vrsta kojoj se pripisuje cast spasavanja brodolomaca iz mora. To su oni poznati druzeljubivi dupini (uz nekoliko izuzetaka drugih vrsta) o kojima pisu stari Grci, a koji i danas bez straha prilaze ljudima i ulaze u luke. To su oni dupini koji pomazu ribarima u ribolovu, tjerajuci ribe u njihove mreze. Stoga stvarno nije cudno sto im je hrvatsko ime dobri dupin!

Dobra pliskavica ima vretenasto tijelo duzine oko tri metra. Do sada najveci izmjereni muzjak bio je dug 3.81 m. Boja im je siva, na ledima tamna, na bokovima svijetla, a na trbuhu gotovo potpuno bijela. Ledna peraja svinuta je unazad. Spolnu zrelost dostizu sa 11 - 12 godina. Mlado se rada nakon godinu dana, obicno ljeti, i s majkom ostaje vise godina. Najstariji, nama danas poznati dobri dupin je zenka koja zivi u vodama oko Floride, a ima 49 godina. Lako uce i sklapaju "prijateljstva" s ljudima. I uvijek se smiju!

O prijateljstvu izmedu pliskavica i ljudi na Jadranu postoje mnoge, gotovo nevjerojatne, price. Tako talijanski putopisac Giovanni iz Ferma, 1621. pise o prijateljstvu sibencana s pliskavicom koja je cesto boravila u luci, "jela kruh, igrala se s djecacima, a u sezoni lova srdela, skusa i tuna prijecila izlazak ribe iz uvale i tjerala ju u mreze". Dupina je ubio vojnik koji je strazario pred tvrdavom Sv. Nikole, u sibenskom kanalu. Gradani su to smatrali velikim grijehom, a knez grada Sibenika osudio je vojnika na smrt!

U nasem stoljecu dupini postaju neprijatelji. Napisi u Morskom ribarstvu iz 50-tih su slijedeci: "Do sada se nije uspjelo naci efikasno sredstvo za unistavanje ove stetne zivotinje...Nasa zadruga dobila je od Narodne vlasti jednu karabinku za tamanjenje dupina...Unistilo bi se tog opasnog neprijatelja ribara i stetocinu...". Stoga je danas uvrijezeno misljenje da su dupini neprijatelji ribara. To, medutim, nije (potpuno) tocno. Ribari su ljudi ciji zivot ovisi o moru, zdravom i bogatom. Zivot dupina ovisi o istom. Zato su dupini u moru dobar znak! Jer dok ima ribe za njih, bit ce je i za ribare. Osim toga more pripada dupinima vec 50 miliona godina, kad su se pojavili najraniji preci kitova, a to je mnogo duze nego sto ljudi bacaju svoje mreze u more.

O brojnosti dobrih pliskavica u Jadranu znamo malo. Kako ne postoje gotovo nikakvi podaci iz proslosti ne mozemo reci da li danasnji broj dobrih dupina odgovara broju iz proslosti, ili je on promijenjen (smanjen ili povecan). Medutim vazno je da su dupini jos uvijek s nama, u Jadranskom moru. Stoga ih trebamo zastititi, kao i more u kojem zive.

Dobri dupini su danas suoceni s velikim brojem problema i opasnosti koji im otezavaju ili onemogucavaju prezivljavanje. Veliki problem je zaplitanje u mreze. Srecom u hrvatskom dijelu Jadrana to nije njihov najveci problem. Jedan od najvecih problema je veliko zagadivanje mora raznim otrovnim tvarima. Osim ugibanja zbog direktnog trovanja vecim kolicinama toksikanata, trajno unosenje manjih kolicina toksicnih tvari stvara im probleme pri razmnozavanju. Mladunci nisu sposobni prezivjeti nakon rodenja jer se radaju prije vremena pa su slabi ili dolazi do pobacaja. Zagadivanjem se unistava njihov okolis. Slabi im se imunitet i narusava zdravlje. Pretjeranim izlovom ribe oduzima im se hrana. Slucajno progutane plasticne vrecice mogu ih usmrtiti. Buka brodskih motora onemogucuje im komunikaciju i snalazenje, jer se oni, kao i sismisi, koriste eholokacijom. Nije im lako!

Hrvatska se dici svojim cistim, plavim morem i s njegovih "tisucu" otoka. Zastitimo li dobre dupine, zastitit cemo i nase more. Osiguramo li dupinima opstanak, osigurati cemo sebi mogucnost da se i u godinama koje slijede mozemo diviti dobrim, dobrim dupinima - jedinim zivotinjama koje se uvijek smiju.

Kitovi - Cetacea . . . Istrazivanje na Losinju