OPCA BIOLOGIJA KITOVA Kitovi (Cetacea) su red sisavaca koji cijeli svoj zivot provodi u vodi, i zbog toga su razvili mnoge prilagodbe na takav nacin zivota. Tijelo im je vretenasto, bez straznjih udova, sa reduciranim prednjim udovima i snaznim, horizontalno postavljenim, repom za pokretanje. Nosnice su se pretvorile u nosne otvore smjestene na vrhu glave da bi im olaksale disanje za vrijeme plivanja. Kitovi zubani imaju jedan, a kitovi usani dva nosna otvora na vrhu glave. Redu kitova (Cetacea) pripadaju tri skupine - jedna skupina izumrlih kitova - Archaeoceti - prakitovi poznati samo iz fosilnih ostataka, i dvije skupine (podreda) danas zivucih kitova - Mysticeti - kitovi usani (skupina koja se zapravo naziva kitovima i ukljucuje deset poznatih vrsta) i Odontoceti - kitovi zubani (skupina koju nazivamo dupini uz neke iznimke, npr. kit ubojica ili Orka, i ukljucuje 68 danas poznatih vrsta). Razlika izmedu ove dvije skupine je ocita vec i iz njihovih imena. Kitovi usani imaju niz ploca s gornje strane usta, napravljenih od keratina ili rozine, tvari od koje su takoder napravljeni nokti i kosa. To su zapravo izbocine nepca. Usi kitovi koriste za procjedivanje hrane, koja moze biti bilo planktonski racici, nazvani krill, ili jata riba. Velicina, broj i oblik usi se razlikuju od vrste do vrste ovisno o hrani kojom se hrane. Kitovi zubani svi imaju zube. Broj i njihov izgled vrlo se razlikuju ovisno o hrani koju uzimaju. Tako oni koji se hrane uglavnom lignjama i slicnim organizmima imaju malo ili gotovo nemaju zube, dok oni cija je ishrana raznolika ili se bazira na ribama imaju mnogo zuba i produljen kljun. Vecina velikih vrsta kitova pripada skupini usana, kao npr. plavetni kit dug preko 30 m, ali ima i manjih vrsta (najmanja oko 7 m). Ta najmanja vrsta je jedina vrsta usatih kitova koja njie dozivjela drasticno opadanje brojnosti zbog komercijalnog kitolova. Mnogi kitovi usani prelaze ogromne udaljenosti svake godine, izmedu svojih ljetnih podrucja hranjenja u polarnim vodama i zimskih podrucja razmnozavanja u tropima. Medutim postoji pravilo da kitovi sjeverne hemisfere ne prelaze u juznu i obratno. Opcenito govoreci, kitovi usani zive u malim drustvenim zajednicama, iako se mogu sakupiti u velika krda, kao npr na bogatim podrucjima hranjenja. Raspon u velicinama zubatih kitova takoder je velik, od 18 m duge uljesure do najmanjih dupina koji su manji od 2 m. Oni naseljavaju nevjerojatno raznolika stanista, od otvorenog mora, obalnih voda do rijeka; neki prelaze velike udaljenosti od mjesta razmnozavanja do mjesta zimovanja, dok su drugi relativno vezani za mala podrucja od svega nekoliko desetaka km2 tijekom cijelog zivota. Njihov drustveni zivot je takoder vrlo raznolik. Neke vrste zive u malim skupinama ili cak same, a druge u krdima od po nekoliko stotina zivotinja, koja opet mogu biti sastavljena od manjih drustvenih jedinica. Neke vrste imaju vrlo fluidne zajednice u kojima se pojedine jedinke krecu od grupe do grupe bez nekog posebnog reda; druge pak provode cijeli zivot unutar skupine u kojoj su rodeni. Hijerarhijski sistemi takoder se vrlo razlikuju, od matrijarhata do patrijarhata ili harema. Fosilna povijest kitova je djelomicno nepotpuna i nepoznata, ali opcenito je prihvacena cinjenica da su se kitovi razvili od predaka koji su zivjeli na kopnu, a u vodu su se vratili prije nekih 70-90 mil. godina. Archaeoceti - prakitovi, zivjeli su prije nekih 45-55 mil godina, a danasnje vrste kitova u moru su prisutne nekih 10-12 mil. godina. Tijekom svog razvoja kitovi su naselili razne tipove morskih i rijecnih ekosistema. Mogu se kretati kroz vodu brzinom i u dubine dovoljno velike da mogu uhvatiti plijen i izbjeci predatore, izmjeniti zrak bez prekida u kretanju, zadrzati tjelesnu temperaturu konstantnom u okolisu koji uzima toplinu mnogo brze nego zrak, i mogu u vodi donijeti na svijet svoje potomstvo. Mladuncad kitova je u relativnom odnosu prema velicini majke veca nego ona kopnenih sisavaca upravo zbog lakseg zadrzavanja tjelesne topline. Osjet dodira je vrlo vazan za kitove. Vid u zraku i vodi varira kod razlicitih vrsta, od nekih rijecnih dupina koji razlikuju samo tamno i svijetlo, do vrsta koje imaju izvanredan vid u oba medija. Vecina vrsta proizvodi razlicite zvukove koji imaju drustveni znacaj, kao npr. "pjesma" grbavih kitova ili zvizduk-potpis dupina. Mnogi zubati kitovi takoder koriste eholokaciju za snalazenje i trazenje plijena. UGROZENOST Zbog brojnih opasnosti koje za kitove predstavljaju direktan ulov-kitolov, slucajan ulov u velike mreze, zagadenje, unistavanje i rascjepkavanje stanista (npr. gradnja brana na rijekama), pretjerani izlov ribe i uznemiravanje, kitovi su jedna su od najugrozenijih skupina sisavaca. Rijecni dupini su posebno osjetljivi na navedene prijetnje i oni su medu najugrozenijim vrstama kitova. Vrsta kitova koja je danas vjerojatno najblize izumiranju je dupin iz rijeke Jang Ce, ciji je broj danas vjerojatno manji od 300 zivotinja. Kitolov je bio najveca opasnost za velike kitove sve do nedavno. Populacija arktickog kita svedena je na svega nekoliko stotina u sjevernom Atlantiku, i vjerojatno jos manje u sjevernom Pacifiku, i do danas nije pokazala nikakve znakove oporavljanja unatoc zastiti. Broj plavetnih kitova takoder je sveden na nekoliko stotina od pocetnog broja od oko 250 000 zivotinja pocetkom ovog stoljeca. Zbog drasticnog smanjenja broja osnovana je Medunarodna komisija za kitolov (IWC) s ciljem procjene brojnosti kitova usana i uljesura, i odredivanja maksimalnog dozvoljenog broja kitova za ulov. 1986. IWC je u potpunosti zabranila kitolov. Unatoc globalnom prihvacanju ove odluke, drzave kao sto su Rusija, Norveska i Japan nastavile su sa kitolovom bez milosti cak i prema vrstama kojih je ostalo svega nekoliko stotina, pod izgovorom da se radi o znanstvenom kitolovu. 1994. godine Medunarodna komisija za kitolov na svom sastanku u Australiji razmatrala je zahtjev Japana da se ponovo dozvoli kitolov. Kao protuprijedlog Francuska je predlozila da se Juzni ocean sve do 40 paralele proglasi rezervatom za kitove. Na slijedecem sastanku Medunarodne komisije za kitolov (IWC) u Meksiku prihvaceno je uspostavljanje Rezervata Juznog mora, koji se proteze sve do 40 paralele, uz izuzimanje teritorijalnih voda zemalja Juzne Amerike cije bi vode trebao obuhvatiti. Takoder je produzen moratorij na sve vrste komercijalnog kitolova uz mogucnost ponovnog odlucivanja o tom pitanju za 2 do 10 godina. Ipak, Norveska je odlucila unatoc zabrani ove godine uloviti oko 200 najmanjih kitova, a Japan nastavlja sa tzv. "znanstvenim kitolovom" upravo unutar voda Rezervata Juznog mora! Danas se kitolov provodi uglavnom na malim vrstama kitova - dupinima. Do danas ne postoji nikakav medunarodni dogovor o vrstama i broju koje se love. Najveci broj lovi Japan, uglavnom za meso za ljudsku prehranu. Problem je u tome sto je broj ubijenih zivotinja toliki da je rapidno opadanje broja neminovno. Sto se tice slucajnog ulova u mreze, danas je to jedan od najvecih problema za kitove sirom svijeta. Najopasnije su ogromne mreze plivarice koje se bacaju u priobalnom moru i na otvorenom oceanu, a duge su kilometrima. Takvim mrezama u potpunosti se unistava more i njegov zivi svijet, jer se te mreze postavljaju s ciljem ulova samo odredenih vrsta riba, a sve ostale ulovljene zivotinje se odbacuju (kitovi, dupini, morske kornjace, ptice, ribe ...). Na taj nacin more se temeljito cisti od zivih organizama. Unistavanje stanista takoder je ogroman problem. Razvoj priobalnog kopna dovodi do unistavanja mjesta za razmnozavanje riba i na taj nacin do smanjene mogucnosti ishrane. Osim toga priobalne vode vrlo cesto naseljavaju kitovi, pa im se urbanizacijom oduzima zivotni prostor. Zagadivanje mora ostavlja teske posljedice na populacije kitova. Teski metali, poliklorirani ugljikovodici, radioaktivni otpad i druge otrovne tvari, zajedno sa smecem - posebno plastikom - i sve cescim izljevanjima nafte veoma ugrozavaju kitove, uzrokujuci osjetljivost na razlicite bolesti, nemogucnost razmnozavanja, trovanje ili ugibanje zbog gutanja plasticnog otpada. Osim toga uznemiravanje i "zagadivanje" mora bukom brojnih plovila, onemogucava kitovima normalno ponasanje i komunikaciju. Do danas nije poznato da je covjek unistio neku vrstu kitova, no zbog svega navedenog cini se da je samo pitanje vremena kada ce kitovi poceti izumirati. Danas se vec primjecuje da se zbog nemogucnosti pronalazenja partnera, jer je broj jedinki sveden na svega nekoliko stotina, plavetni kitovi pare sa sebi najslicnijom vrstom - sjevernim kitom, a radaju se sterilni hibridi ili cak hibridi koji se mogu razmnozavati. Tako se nestajanje vrste jos ubrzava, jer potomstvo ne obnavlja vrstu. Osim toga u kitolov i zastitu kitova umjesana je i politika, koja zbog razlicitih ciljeva (zastita radnih mjesta na kitolovcima, protesti ribara zbog zabrane koristenja pelagickih plivarica duzih od 3 km, ...) ne dozvoljava zastitu kitova. Unatoc tome nasa je obaveza barem pokusati spasiti vrste od izumiranja, jer one ne predstavljaju samo potencijalni prirodni resurs, nego predstavljaju proizvod milijuna godina evolucije.