Sismisi

O biologiji sismisa

U Europi zivi svega 30ak vrsta sismisa. Njihova distribucija u Europe je razlicita, pa tako imamo one koji vole toplija podrucja i one koji zive u hladnijim podrucjima. Na prijelaznim podrucjima kao sto je Hrvatska, pojavljuje se najveci broj vrsta. Tako se u Hrvatskoj moze ocekivati pojavljivanje gotovo svih vrsta europskih sismisa.

Velicina sismisa je vrlo razlicita. Raspona krila im je preko 1.70 m kod jedne vrste letipasa, do svega 30tak mm duzine (i 2 grama tezine) kod jedne vrste Microchiroptera. Tako se u skupini sismisa nalazi najmanji danas zivuci sisavac, otkriven tek prije 15-ak godina!

Sve Europske vrste sismisa su insektivorne zivotinje - kukcojedi. Obicno sa lovom ne zapocinju prije zalaska sunca, sto ovisi o godisnjem dobu. Ponekad ih se moze vidjeti i kako lete kasno popodne, npr. u proljece, kad su noci jos hladne. Sismisi jedu velike kolicine hrane tijekom noci. Tako sismis prosjecne velicine pojede vise tisuca kukaca tijekom jedne noci.

U drugim podrucjima, sismisi se hrane mnogo razlicitijom hranom sve od voca, sjemenja, kukaca, zaba, do krvi.Sismis-vampir zivi u Srednjoj i Juznoj Americi, i hrani se krvlju domacih zivotinja. Sismis ostrim zubima lagano zareze kozu i lize krv koja curi iz rane. Ovi sismisi kao i svi sisavci mogu prenositi bjesnocu, pa je to glavna opasnost za njihovu zrtvu

Sismisi se orijentiraju pomocu eholokacije. Cijeli sustav zvucne navigacije i snalazenja u prostoru zasniva se na cinjenici da se zvucni valovi odbijaju od prepreka. Sismis stalno salje i prima odredene zvukove koji mu tako omogucavaju stvaranje zvucne slike. Zato kazemo da sismisi "vide" usima. Nacin na koji sismisi odasilju zvuk i njegova frekvencija znacajke su vrste. Uz pomoc uredaja koji pretvara ultrazvuk (frekvencija necujne ljudskom uhu, od 20 do 160 kHz) u nama cujan zvuk, iako uopce ne vidimo zivotinju, mozemo utvrditi prisustvo neke vrste sismisa. Osim toga, sismisi nisu slijepi (iako ih neki zovu i slijepim misevima), dapace oni imaju dobar vid.

Sismisi kote zive mlade koji sisu majcino mlijeko i pokriveni su dlakom. Opravdano je pitanje kako se uopce koti sismis, kad visi na straznjim nogama. Tijekom okota zenka se okrece i prihvaca krilima za podlogu, a mladunce upada u repni dio letnice (letnica = koza razapeta izmedu kostiju prednjih i straznjih udova i repa koja sluzi za letenje). Nakon rodenja mladunce ostaje cvrsto pripijeno uz majku, koja ga nosi sa sobom u lov sve dok ne postane pretesko. Tada zenke ostavljaju mladuncad u tzv. vrticima, odlaze u lov i vracaju se nekoliko puta tijekom noci da nahrane mladunce. Sismis na svijet donosi samo jedno mlado. Rijetkost su slucajevi kad ih se okoti dva, a jos su rjedi slucajevi u kojima oba mladunca prezive. Upravo cinjenica da imaju samo jednog mladunca tijekom jedne sezone, cini ovu skupinu zivotinja tako osjetljivom. Sismisi sve svoje snage ulazu u odgoj jednog potomka, kojem pruzaju najvecu mogucu zastitu i pomoc da sto spremniji ude u zivot. Zato oni nemaju vremena tijekom jedne sezone imati vise mladunaca. Ovakav nacin razmnozavanja je tijekom evolucije djelovao savrseno. No pojavio se covjek i njegova civilizacija. Njezin je razvoj tako brz, a djelovanje tako razorno da gotovo ne postoje organizmi koji se mogu priviknuti na novonastale uvjete. Tako je ono sto je bilo savrseno 50 milijuna godina, jer su sismisi kao skupina neizmjenjeni vise od 50 milijuna godina, "zastarilo" tijekom samo 50 godina.

Vecina vrsta sismisa koji zive u Hrvatskoj uvrstena je u Crvenu knjigu zivotinjskih svojti Republike Hrvatske. Taj popis nas upozorava na realnu mogucnost da zauvijek nestane ono sto je nastajalo milijardama godina. Jer unistavanje stanista i podrucja jos se nekako i moze popraviti, iako su za to potrebna gotovo basnoslovna sredstva, no izumiranje je nepovratno!!!!!!!!!! Danas na zalost ne postoje nacini kojima bi gene mogli sacuvati za neku bolju boducnost, osim jednog - sprijeciti izumiranje, sacuvati vrste u prirodi.

Povratak na prvu stranicu Vrste u Crvenoj knjizi Hrvatske