Park prirode "Biokovo" proglasen je 29. 05. 1981. g.
Povrsina Parka je 19550 ha. Obuhvaca obalni pojas jedinstvenih prirodnih
svojstava, duzine 50-ak kilometara od Brela do Gradaca. Visoki i impresivni vrhovi (oko
1500 m), te strme i vrletne litice udaljene su jedva dva do tri kilometra od obalne linije.
Vrsno podrucje Biokova cini valovita visoravan s bezbrojnim manjim depresijama u krsu koje se nazivaju ponikve ili vrtace. One nastaju okomitim otjecanjem vode kroz karbonatne stijene koje izgraduju planinu. Takva grada i cirkulacija vode razlogom su mnostvu biokovskih spilja, jama i ponora. Za krajolik vrsnog podrucja karakteristicni su otvoreni kamenjari, ali i sumarci bukve u zaklonjenim ponikvama, posebno prema unutrasnjosti. Osobito vrijednim smatraju se sumarci crnog dalmatinskog bora na primorskoj i ostaci nekad prostranijih jelovih suma na zagorskoj strani planine.
Uski pojas izmedu planine i mora suprotnost je krsevitom kamenjaru Biokova.Ovdje se smjenjuju zone meksih laporovitih naslaga i blago nagnutih plavina, stvorenih bujicama u podnozju planine. Ta je zona tipican primjer kultiviranog krajolika u kojem su nicala naselja. Dominiraju maslinici, vinogradi i sume alepskog bora.
Blizina Sredozemlja uvjetuje pretezno termofilni karakter biokovske flore, ali je
visina planine (Sv. Jure, 1762 m) ostavila i tragove ledenog doba. Za mnoge relikte i
endeme zasluzan je odvojen, gotovo otocni polozaj Biokova. Jedna je od takvih
zanimljivih biljaka biokovsko patuljasto zvonce (Edraianthus pumilio).
Medu faunistickim zanimljivostima Biokova, posebno mjesto pripada divokozi (Rupicapra rupicapra) koja je ovdje nasla izvanredno prikladno staniste.