Bjeloglavi supovi i èovjek

Tako velike ptice kao što su bjeloglavi supovi (raspona krila gotovo 3m) nisu mogle izbjeæi zanimanju drevnih ljudi. Stoga ne iznenaðuje što su ih stari Grci i Rimljani uz strahopoštovanje smatrali pticama proroèicama. Zbog prehrane lešinom, odnosno zbog svoje higijenske uloge u prirodi, Zao nam je sto ne vidite sliku!

nekoæ su èesto pratili vojske u njihovim pohodima, što nije ostalo neopaženo.

U starom vijeku u Iranu i Mezopotamiji smatrani su simbolima rata, pa je Eannatum dao podiæi spomenik supovima, kao simbolu pobjede, još u 3.st.p.n.e.
Reljef na spomeniku Sargonu I. iz 2300.godine p.n.e. prikazuje gozbu supova na žrtvama rata. U starom Egiptu su bili atributi božica i kraljeva. Božice koje su se javljale kao supovi bile su : božica zaštitnica Nekbet u gradu Elkabu (južno od Tebe) i božica Mut (njezino ime znaèi "sup") vladarica pokrajine Aserua u Tebi. I na prsnom ukrasu Tutankamona prikazan je bjeloglavi sup.

Na Tibetu i u Iranu i do danas su se oèuvali obièaji odstranjivanja ljudskih leševa uz pomoæu supova, tzv."nebeska sahrana". Postoje podaci da su još: 1962.godine u Mongoliji ljudi, unatoè zabrani, ostavljali leševe na odreðenim mjestima u planinama kao hranu za supove, vjerujuæi da æe tako njihova duša najsigurnije stiæi u nebo.

Zao nam je sto ne vidite sliku! Èini se da je takav obièaj postojao u Bugarskoj,na Iberijskom poluotoku i u Anatoliji, prije 8000.godina, a prema usmenom predanju, èini se i u našim krajevima. Od šupljih kostiju supova ljudi su u rimsko doba izraðivali frule. Jedna je takva frula pronaðena i u Lepenskom viru, a izradio ju je mezolitski èovjek prije oko 6800 godina.

U gradu Siogoku u Maðarskoj podignut je južno od jezera Balaton spomenik bjeloglavom supu, u podnožju kojeg je maðarski vojnik. Prema maðarskoj usmenoj predaji iz vremena prije no što su naselili podruèje uz Dunav, sup je jednom spasio maðarsku princezu od neprijatelja. Još od tada se smatra u Maðarskoj posebno poštovanom pticom.

Zao nam je sto ne vidite sliku! Na otoku Cresu mjesto Orlec dobilo je ime po "orlima" tj. "supovima koji obitavaju", pa i gnijezde se neposredno uz mjesto, što je obilježeno crtežom "orla" u mjesnoj crkvi. Supovi su ovo podruèje naseljavali još u vrijeme srednjeg i starijeg kamenog doba, tj. zajedno s fosilnim ljudima - neandertalcima, s obzirom na to da su u Istri pronaðeni fosilni ostaci bjeloglavih supova iz gornjeg pleistocena, dakle stari najmanje 10000 godina,a možda i nekoliko desetaka tisuæa godina.

Prije oko 7000 godina supovi su "prisustvovali" domestifikaciji ovaca, koza, magaraca, goveda i postupno svoj opstanak vezali uz èovjeka. Danas bez postojanja ekstenzivnog stoèarenja ne samo u nas veæ i u drugim dijelovima Mediterana ne bi bilo ni supova. Zahvaljuljuæi svojoj vezi s èovjekom, koja traje veæ više tisuæa godina, supovi su još uvijek jedan od najljepših ukrasa našeg neba, ali danas - bez konkretne pomoæi èovjeka - njihovo je preživljavanje ozbiljno dovedeno u pitanje.