Za potrebe kartiranja (a i u drugim prilikama) uobičajeno je uvođenje nezvanične taksonomske kategorije agregata (ili kompleksa) za skupine malih vrsta, i to u dva slučaja: (1) kada su vrste taksonomski jasne ali su teške za determinaciju i (2) kada su potrebna bolja taksonomska rješenja, ali su agregati nužni kao privremena. U rijetkim slučajevima popisi sadrže samo agregate bez formalnog popisa vrsta (npr. Taraxacum, EHRENDORFER 1973:269). Ovakva solucija pogodna je za područja sa slabije poznatom florom, a uz mogućnost ispravljanja liste i pripadnih kodova nakon taksonomskih revizija.
U novije vrijeme, izrada referentnih popisa flore dosegao je i globalne razmjere u popisima rodova i porodica na svjetskoj razini (BRUMMITT 1992, GREUTER 1993), te popisu vrsti svijeta (GOVEARTS 1996).
Izbor dijela taksonomskih referentnih jedinica (prema stanovitim kriterijima) koje se kartiraju ovisi o potrebama i mogućnostima. Takvi selektivni atlasi uključuju npr., samo korovne vrste, dendrofloru od komercijalnog interesa, farmaceutski značajne svojte, alergogene svojte i sl. Međutim, većina atlasa nacionalnih flora Europe obuhvaćaju cijelu floru zemlje. Popisi flore za primjenu u kartiranju moraju biti opremljeni kodovima svojti za potrebe računalne obrade podataka i/ili jedinstvenim kraticama imena za izradu terenskih popisa i razradom kritičnih agregata.