Računala u kartiranju flore

Računalna obrada podataka generiranih kartiranjem flore primjenjuju se od samog početka. U obradi terenskih listi nastalih prilikom kartiranja flore Britanije (s pretpostavljenih 2.000 vrsta, 3.500 osnovnih polja, te oko 500 vrsta/polje) pojavilo se više od 1.5 milijuna zapisa (PERRING 1963), a za područje Europe očekuje se oko 4.5 milijuna zapisa (NIKLFELD 1981). Pored potrebe za stalnim ažuriranjem, izradom izvještaja i dr. ovako velike količine podataka, ostaje i otvoreno pitanje automatskog generiranja karata rasprostranjenosti na temelju koordinata (ili osnovnih polja) svakog nalazišta. Stoga danas i nema projekta kartiranja flore s pripadnom analizom, koja nije snažno oslonjena na informatičku tehnologiju.

I jedan i drugi sklop problema rješava se danas vrlo uspješno pravilnim dizajniranjem pripadne relacijske baze podataka (RDBMS) i više ili manje, složenim kartografskim alatima. Povjesni, metodološki i tehnološki razvoj ovih područja dan je u posebnim prikazima, mada zbog brzine razvoja ovog područja, svaki pregled brzo zastarjeva (CROVELLO & MACDONALD 1970, ALLKIN & BISBY 1984, HEYWOOD et al. 1984, MORAIN 1993, MORAIN & GOMON 1993 i dr.). Dobro dizajnirane baze podataka (npr. SKOV 1989, STÜTZEL 1993) izvor su podataka za izradu popisa flore, bibliografija, koroloških podataka, indeksa zbirki i terenskih opažanja, izvještaja, te odgovora na mnoštva selektivnih upita (analize). Složeniji zahtjevi na kartografske izvještaje i fitogeografske i ekološke analize flore i biološke raznolikosti općenito, redovito vode u povezivanje s GIS-om (Geographic Information System) (PEUQUET & MARBLE 1990, HABER 1993, HAINES-YOUNG et al. 1993). U idealnom slučaju, podaci sadržani u ovakvoj bazi globalno su dostupni, u velikoj mjeri, računalnim mrežama (GREEN 1994).