Stanje

U Hrvatskoj, do sada, nije pokretan poseban nacionalni projekt kartiranja flore (kao što je, npr., učinjeno prilikom izrade vegetacijske karte). Uključivanje dijelova Hrvatske (sjeverno od 46° g.š. i zapadno od 19° g.d.) u projetku kartiranja flore srednje Europe (PAVLETIĆ 1969) nije, i pored stanovitih početnih aktivnosti, dovelo do željenih rezultata. Rasprostranjenost za pojedine svojte davana je sporadično, u pojedinim znanstvenim radovima domaćih i stranih autora, mada su češći radovi s prikazom samo novih, necitiranih, nalazišta neke svojte (npr. RAJEVSKI 1969). Obimniji prikaz rasprostranjenosti s kartama za 226 svojti dan je u Crvenoj knjizi biljnih vrsta (ŠUGAR 1994) kao rezultat sinteze postojećih podataka i opažanja pojedinih autora. U tijeku je obimno kartiranje korova strnih žita i okopavina s oko 300 svojti (usmeno priopćenje J. Topić). Izuzetno vrijedni podaci za područje Hrvatske, uvršteni u Atlas Florae Europeae (JALAS & SUOMINEN 1972-1991), te iako grubi (za osnovna polja od 50 x 50 km), jedini su takvoga tipa za naše područje (za do sada obrađene skupine). Također, neki drugi atlasi za uže ili šire područje, zahvaćaju u manjoj ili većoj mjeri i Hrvatsku (npr. HULTÉN 1964, MEUSEL 1964).

Znatna botanička aktivnost u proteklim decenijama (SCHLOSSER & VUKOTINOVIĆ 1857, 1869, HIRC 1903-1912, DOMAC 1994 i mnogi dr.), znatno olakšava, ali ne umanjuje sadašnju potrebu za suvremenim taksonomskim referalnim sustavom kao uniformnom osnovom vođenja podataka o flori i rasprostranjenosti, pogotovo u svjetlu suvremenih taksonomskih i nomenklaturnih zbivanja. Rad na Popisu flore Hrvatske, još uvijek u tijeku (NIKOLIĆ 1994b, 1996c, 1997), mogao bi ovaj nedostatak, barem djelomično, rješiti.

Za područje Hrvatske u cjelini nije razvijen poseban standard koji bi definirao kartografsku podlogu i tip kartiranja. Ova se činjenica odrazila na veliku heterogenost i nekompatibilnost objavljenih kartografskih i drugih prikaza. Dio karata koristi točkasti prikaz nalazišta bez citiranja lokaliteta (npr. ŠUGAR 1994), točkasti prikaz s citiranjem lokaliteta (npr. RAJEVSKI 1969), nalazišta prema MTB poljima (npr. FRANJIĆ 1995), te nalazištima prema UTM poljima (npr. VRBEK 1995).

Potreba za standardizacijom i kartografskim podlogama ispoljena je putem nekoliko internih napora za produživanjem MTB mreže (južno od 46° g. š. i istočno od 19° g. d.). Tako su osnovna MTB polja numerirana i imenovana za područje cijele Hrvatske (LIBER 1989), pa i dijela Bosne i Hercegovine (VALENTAKOVIĆ 1992, PAVLETIĆ 1993), ali bez posebnog tumača i obrazloženja postupka. Korisnici UTM mreže uložili su stanovite napore u njeno uvođenje u biološka (MILOŠEVIĆ s.n.) i botanička istraživanja (TOPIĆ 1993) na internoj razini. Tako se, zapravo, heterogenost i nekompatibilnost u metodologiji kartiranja flore pojedinih zemalja Europe odrazio i na rijetke primjere cjelovitih karata u nas.

Za pojedine potrebe u upotrebi se, osobito u zoologijskoj problematici, pojavljuje i navođenje nalazišta na širem području, tj. više ili manje geografski definiranoj regiji. Regionalna podjela Hrvatske složen je problem već zbog same prirode regija. Osnova geografskog regionalnog sustava počiva na principu homogenosti ili uniformnosti. Problemi regionalizacije nastupaju u momentu izbora i sistematizacije adekvatnih kriterija. Očito je da će razgraničenje regija biti drugačije ako se kao kriteri izabere, reljef, klima, vegetacija, naseljenost, promet ili nešto drugo (koliko kriterija, toliko homogenih regija). U botanici, a osobito u zoologiji, u upotrebi su drugačija regionalna razgraničenja što dovodi do zabuna i nekompatibilnosti podataka iz različitih izvora. O problemu geografske regionalizacije dano je mnoštvo priloga (BERTOVIĆ 1975, CRKVENČIĆ 1974 ab, FRIGANOVIĆ 1975, PAVIĆ 1975, ROGIĆ 1961, 1963, 1964, 1973, 1975, 1977, 1983, 1984, 1991, SIĆ 1975, ŠEGOTA 1967). Upotreba samo jednog, bilo kojeg, kriterija za definiranje regija upotrebljivih u botanici (i zoologiji) čini se previše uskim gledištem, već i stoga što na rasprostranjenost svojti utječe niz abiotskih faktora, a ne samo jedan. S druge strane, izbor potpuno umjetnih regija nema logične podrške. Izbor regija koje su, više ili manje, homogene na temelju više kriterija, te su prepoznatljive u stvarnosti kao pejsažne jedinice, čini se najprihvatljivijim, mada je i ovakav izbor u velikoj mjeri pitanje odabira i, osobito, dosljednog pridržavanja odabrane podjele.

Računalana obrada florističkih podataka i primjena GIS-a, iako na početku u biološkim istraživanjima u nas, moguća su razvojna osnova (CRNJAKOVIĆ & BUKOVEC 1992, BUKOVEC et al. 1993, NIKOLIĆ 1994a, 1996b). Hrvatski inormacijski servis za biološku raznolikost (WWW servis) pogodna je osnova za diseminaciju podataka (NIKOLIĆ et al. 1996e).

Globano gledano, za Hrvatsku ne postoji suvremeni taksonomski referenti sustav, nisu definirane geografske referentne jedinice, a ze veliku većinu svojti rasprostranjensot je samo djelomično poznata.