Geografske
referentne jedinice
Pravilni odabir geografskih referentnih jedinica za Hrvatsku je izuzetno
težak iz tri razloga:
(1) postojanje podataka geokodiranih na različite načine,
(2) dostupnost kartografskih podloga i
(3) kompatibilnost s drugim europskim projektima.
Rijetki podaci koji imaju precizno, opisno, dan lokalitet ili oni koji
već jesu geokodirani davanjem realnih koordinata mogu se prilagoditi svakom
obliku kartiranja, te ne predstavljaju veći problem (vidi prije). Podacima
s nedovoljno točno danim opisnim nalazištem, valja pripisati radijus unutar
kojega se stvarno nalazište vjerojatno nalazi i takav podatak na karti
prikazati drugačijim simbolom (npr. HIROSHI 1958-1959). Podatke se nepreciznim
podacima o nalazištu ne treba prilagođavati prikazima na karti jer njihova
pouzdanost to ne opravdava. Ipak, i takvi podaci, često daju naznake o
okvirnoj rasprostranjenosti svojte, te trebaju biti pohranjeni u pripadnoj
bazi podataka ili prodromusu.
Kod odabira georeferentnih jedinica, na raspolaganju stoje dvije solucije:
Usvajanje postojećeg sistema ima nenadomjestivu pogodnost kompatibilnosti
sa sličnim projektima u Europi i svijetu, te laku razmjenu podataka. S
obzirom na važnost ovakve suradnje i odgovarajuće predstavljanje podataka
za područje Hrvatske (i njene manjakavosti u prethodnom periodu), ovo je
svakako važan čimbenik u izboru. Dva tipa osnovnih polja (ili mreža) nameću
se kao moguće rješenje: UTM i MTB.
Teškoća odabira jednog ili drugog, leži u činjenici, da za oba u Hrvatskoj
nema odgovarajuće kartografske podloge. Tiskane karte s unešenom UTM mrežom,
strane su proizvodnje, rijetke su u nas i stoga slabo dostupne. Sličan
je slučaj i s MTB poljima, s obzirom da im naše karte mjerila 1 : 25.000
izrezom ne ogovaraju (Sl. 4).
Najčešće rješenje kojem pribjegavaju korisnici jednog ili drugog sistema
u nas, je ručno ucrtavanje takovih mreža na dostupnu topografsku kartu.
Najčešće su to karte 1 : 50.000 (tzv. "specijalke"), 1 : 100.000 ili čak
i auto-karte sitnijeg mjerila (ł 1 : 500.000). Zbog povećane nepouzdanosti
(Tab. 3) geokodiranja u pojedinim slučajevima (osobito kod rada na manjim
područjima) karte mjerila sitnijeg od 1 : 100.000 ne mogu se preporučiti.
Također, ručno ucrtavanje UTM mreže, zbog njene osobitosti, postaje izuzetno
složeno.
Razvoj nacionalnog georeferentnog sistema ima sve pogodnosti prilagođenosti
na uvijete u Hravtskoj. Definiranje novog, nacionalnog osnovnog polja,
prema izrezima karata 1 : 25.000, analogno razvoju MTB polja (koje su komercijalno
dostupne i kompatibilne sa svim sitnijim mjerilima), rješilo bi problem
geokodiranja u svim prilikama. Takva polja, veličine 7.5' x 7.5', približno
su iste površine kao i srednjeeuropski MTB pravokutnici, te je i pouzdanost
slična. Djeljiva su na manje podjedinice istim kriterijima za potrebe kartiranja
manjih područja i povećane točnosti (Sl. 1). U površini definiranoj kao
1° x 1° (karta mjerila 1 : 200.000) nalazi se ukupno 8 x 8 karata 1 : 25.000,
tj. 64 osnovnih polja (analogno 60 MTB polja). Sličnim postupkom poslužile
su se i neke druge zemlje (NYÁRÁDY & VICOL 1969, ROMPAEY & DELVOSALLE
1972).
Nedostatak ovakve, ili slične nacionalne mreže, kreirane temeljem istih
niti vodilja kao i tridesetih godina u srednjoj Europi, je njeno nepodudaranje
s već započetim međunarodnim projektima čiji je Hrvatska, po svojem zemljopisnom
položaju, dio (zasnovanim na UTM ili MTB mreži) (Sl. 4). Nemogućnost uklapanja
koroloških podataka Hrvatske flore u atlase širih geografskih zahvata bio
bi golemi problem.
Slika 4. Odnos A/ karte mjerila 1 : 100.000 (deblja puna linija),
B/ karte 1 : 50.000 (tanja puna linija), C/ "nacionalne mreže" zasnovane
na kartama 1 : 25.000 (tockasta linija) i D/ MTB osnovnih polja (crtkana
linija)
Očito, je iz rečenog, da ne postoji sistem geografskih referentnih jedinica
koji može zadovoljiti sve uvjete i potrebe. Izbor bilo kojeg, iz jednog
razloga (npr. kompatibilnost s Europom), ima nepovoljne posljedice po druge
aspekte (npr. teškoće primjene u Hrvatskoj) i obrnuto. U nastojanju iznalaženja
optimalnog rješenja predlažem:
1. metodu indirektnog kartiranja primjenom srednjeeuropske
MTB mreže s poljima 10' x 6' i poljima 5' x 3' (MTB
1/4) za nacionalnu razinu, upotrebu imenika osnovnih
polja, te tetradnu podjelu na manja polja (1/16, 1/64) za primjenu
na manjim područjima (Sl. 1).
Obrazloženje: Iako izrez karata 1 : 25.000 u Hrvatskoj ne odgovara
MTB polju (onako kako je zamišljeno), njihova primjena je moguća s:
-
kartama mjerila 1 : 100.000 čije je okvir podudaran
s granicama osnovnih polja te ih sadrži 15 (3 x 5 za MTB), tj 60 (6 x 10
za MTB 1/4) (Sl. 4, Tab. 4)
-
kartama mjerila 1 : 50.000 čiji je okvir podudaran
s 1˝ osnovnim poljem, dakle s "malim MTB poljima 1/4" dimenzija 5' x 3'
(Sl. 5).
Slika 5. Podudarnost karata mjerila 1 : 50.000 (TK50) (npr. Zagreb
1 - 4) s osnovnim poljima MTB (deblja linija) i MTB 1/4 (tanka linija)
Upotreba MTB osnovnih polja s kartama krupnijeg mjerila moguća
je, mada je odnos s definicijom MTB polja nešto složeniji. Za, npr., karte
mjerila 1 : 25.000, postoji ukupno 16 različitih kombinacija odnosa list
karte - MTB pravokutnik (Sl. 4), što upotrebu istih, nikako ne čini nemogućim,
ali znatno otežava. Naprotiv, primjena karata 1 : 25.000 vrlo je preporučljiva
kod kartiranja manjih područja s osnovnim poljima 1/16 i 1/64 s kojima
su rubovi karte podudarni (Tab. 4).
Originalna numeracija MTB mreže završava na 45° g. d. s brojem 09, a
na istoku na 19° g. š. s brojem 79. Ovu numeraciju valja produžiti na jug,
zaključno do oznake osnovnog polja 36, a na istok do zaključno osnovnog
polja 82. . Ukupan broj osnovnih polja kopnenih područa Hrvatske je 557.
Površina najsjevernijeg (9464) je 142 km2, a najužnijeg (3577) 152 km2.
Očekivana distorzija u smjeru istok - zapad može se tolerirati.
Upotreba MTB polja na manjim područjima, a u svrhu kartiranja, treba
pratiti standardnu srednjeeuropsku podpodjelu (Sl. 1): na 1/4 (5' x 3')
(Prilog 2), 1/16 (2.5' x 1.5') i 1/64 (1.25' x 0.75'). Polja 1/64 osnovnog
MTB polja imaju stranicu cca 1.5 x 1.5 km (2.25 km2) (Tab. 2), te su pogodna
za rad na najmanjim područjima. Minutnu podjelu MTB polja treba izbjegavati
zbog nekompatibilnosti sa standardnom podjelom 1/16 i 1/64 (Sl. 1), ali
ako se ovako sabrani podaci (za lokalne potrebe) generaliziraju na 1/4
i samo osnovno polje, kompatibilnost postoji (Tab. 4).
Za potrebe lakšeg snalaženja i sprječavanja pogrešaka prilikom upotrebe,
svako je osnovno polje kopnenog područja Hrvatske imenovano
prema naseljenom mjestu ili geografskom pojmu koje se unutar njega
nalazi (Prilog 3). Kao osnovni kriterij za imenovanje korišteni su neki
raniji popisi (vidi gore), ali je nazivlje korigirano prema popisu stanovnika
i naseljenih mjesta iz 1991. god. Sva osnovna polja koje sječe granica
Hrvatske sa susjednom državom imenovana su prema naselju ili geografskom
pojmu u Hrvatskoj. Pojedina mjesta, najveća u svom polju, jednakog su imena
(npr. Mlinište u polju 1356 i 3071). U ovakvom slučaju, jednom od polja
dan je naziv po drugom mjestu iako je ono manje, ili po drugom geografskom
pojmu (npr. 1356 Mlinište, 3071 Slivno - Ravno).
Primjena ovakve mreže osigurava kompatibilnost sa srednjeeuropskim projektom
i relativno laku primjenu u našim prilikama. S druge strane, smanjuje se
kompatibilnost i laka izmjene podataka s europskim projektom kartiranja
flore koji se zasniva na UTM mreži. Olakotna je činjenica da su osnovna
UTM polja Atlasa flore Europe 50 x 50 km (Sl. 2/B,3), te bi generalizacija
(iz veće u manju preciznost), uz stanovitu toleranciju, bila moguća.
Ukoliko se terenski (ili drugi) rad zasniva na kartama TK50 ili TK100
nužno je ustanoviti koja se MTB polja na takvom listu nalaze.
-
očitati naziv lista karte (npr. TK50 Zagreb 1)
-
pronaći položaj lista (TK50 Zagreb 1) na Prilogu 9 uz pomoć Priloga 11
(TK100 Zagreb)
-
preklopiti MTB mrežu (Prilog 1) s kartom na Prilogu 9
-
ustanoviti odnos MTB polja prema izrezu lista (Zagreb 1) i Sl. 5.
-
očitati numeričke oznake MTB polja (za TK50 Zagreb 1 to su polja: 0059,
0060/1, 0060/3, 0159, 0160/1, 0160/3, 0259/1, 0259/2, 0260/1)
-
po potrebi ucrtati MTB mrežu na kartu TK50.
-
očitati naziv lista karte (npr. TK100 Zagreb).
-
pronaći položaj lista karte na Prilogu 11.
-
preklopiti kartu s MTB mrežom (Prilog 1) s kartom koja sadrži izrez karata
TK100 (Prilog 11)
-
očitati numeričke oznake MTB polja koje se nalaze na odabranom listu (za
TK100 Zagreb to je 15 polja: 0059, 0060, 0061, 0159, 0160, 0161, 0259,
0260, 0261, 0359, 0360, 0361, o459, 0460, 0461)
-
po potrebi ucrtati MTB mrežu na kartu TK100
Nerješeno je dosadašnje i buduće akumuliranje podataka na UTM podlozi,
te njihovo integriranje s ostalima (npr. za potrebe MTB kartiranja). Kompatibilnost
može osigurati:
1. kartiranje po UTM poljima pratiti i metodom
direktnog kartiranja, tj. bilježiti kao prateću informaciju i realnu koordinatu
nalazišta (opažanja) geografskom dužinom i širinom.
Obrazloženje: Podaci sabrani na ovakav način najveće su preciznosti,
a mogu se lako (osobito računalom) konvertirati u bilo koji tip osnovnog
polja. Točka na karti koja predstavlja nalazište pokriva, kao simbol, stanovitu
površinu. Na karti Hrvatske mjerila 1 : 4.000.000, točka promjera 2 mm
koja označava nalazište, ima promjer na terenu 8 km, te pokriva površinu
od oko 50 km2. Stoga za česte svojte, koje predstavljaju najveći problem
direktnog kartiranja, a za potrebe nacionalnih karata rasprostranjenosti,
nije potrebno uzimati koordinatu na terenu učestalije od svakih 3 - 6 km.
Iako je ovakav pristup, svakako, dodatno opterećenje terenskom radu (ne
preveliko uz uporabu GPS-a), daje informacije iskoristive i za druge oblike
osnovnih polja i metoda kartiranja.
2. kartiranje po UTM poljima pratiti i pažljivim
opisnim bilježenjem lokaliteta
Obrazloženje: kvalitetan opisni prikaz nalazišta (opažanja)
i to počevši od viših k nižim geografskim pojmovima, može se naknadno geokodirati
direktnom metodom uz sve, već navedene, pogodnosti koje ona ima. Ovaj se
postupak ionako primjenjuje kada se obrađuju korološki podaci u literaturi
i zbirkama. Pažnja posvećena ovom dijelu rada smanjiti će uočenu slabu
iskoristivost postojećih podataka. Kao poseban dodatak opisnom navođenju
nalazišta, svakako, je od pomoći i određivanje Gauß-Krüger koordinate ili
sl. (vidi prije).
Kako bi i akumuliranje podataka korisnika UTM mreže bilo međusobno kompatibilno
(i za primjenu u zoologiji), predlažem, za uobičajeno korištena
UTM polja 10 x 10 km, imenik standardnih naziva
za olakšavanje snalaženja i sprječavanje pogrešaka prilikom uporabe (Prilog
6). Najveći broj osnovnih polja imenovan je prema najvećem naseljenom mjestu
unutar njega, a prema popisu stanovništva iz 1991. god. Osnovna polja bez
naseljenih mjesta imenovana su prema dominantnom geografskom pojmu unutar
njega (npr. VL72 Lokvarsko jezero, WK05 Hajdučki kukovi), koti ili trigonometrijskoj
točci (npr. T.T. 953 Papuk ili YH44 kota 932 Opaljenik). Pojedini UTM kvadrati
imenovani su prema otoku, iako se cijeli otok ne nalazi unutar njega (npr.
VK67 O. Plavnik, XH17 O. Sv. Klement). Polja koja siječe granica Hrvatske
sa susjednim državama imenovana su prema mjestima u Hrvatskoj, iako, s
druge strane granice postoji veće. Rijetki kvadrati koji su samo svojim
malenim dijelom u Hrvatskoj ostavljeni su neimenovani (BR67, CQ26, CQ58,
CQ59). Veća mjesta, ponekada se nalaze na granici dvaju kvadrata (dakle
u oba). U tom slučaju su imenovani po manjim mjestima (npr. Valpovo je
na granici kvadrata BR95 i BR96, te niti jedno nema naziv Valpovo, već
Cret Bizovečki i Belišče) ili, oba kvadrata imaju jednako ime s dodatnom
oznakom (npr. Zagreb se nalazi unutar polja VL67, VL77 i VL87, te ona imaju
imena Zagreb - Zaprešić, Zagreb i Zagreb - Sesvete ). Pojedina mjesta,
najveća u svom polju, jednakog su imena (npr. Gradište u polju CR20 i Gradište
u polju YL33). U ovakvom slučaju, jednom od polja dan je naziv po drugom
mjestu iako je ono manje, ili po drugom geografskom pojmu (npr. CR20 Gradište,
YL33 Duboka).