Ostale
geografske referentne jedinice
Geografske regije. Za potrebe bilježenja nalazišta bioloških
entiteta, čini se optimalnim fizionomski kriterij regionalizacije, koji
pruža mogućnost razlikovanja pejsažnih jedinica, što ima značaj osnovne
geografske podjele, te je i najbolji sintetski pokazatelj regija koje i
realno postoje. Stoga je fizionomska regionalizacija prema ROGIĆ (1961)
(u stanovitoj mjeri modificirana) pogodna je za primjenu u biologiji. Prema
ovom konceptu Hrvatska je podijeljena na 4 makroregije, 18 mezoregija,
te veći broj mikroregija:
A. Mediteranska makroregija
-
sjeverno primorska mezoregija
-
srednje primorska mezoregija
-
južno primorska mezoregija
B. Planinska makroregija
-
goranska mezoregija
-
podkapelska mezoregija
-
lička mezoregija
C. Zapadno-panonska makroregija
-
ravnjačko-krška mezoregija
-
banijska mezoregija
-
pokupska mezoregija
-
gornje-posavska mezoregija
-
zagorska mezoregija
-
gornje-podravsko-međimurska mezoregija
-
podravska mezoregija
D. Istočno-panonska makroregija
-
baranjska mezoregija
-
dravsko-dunavska nizina
-
đakovačko-vinkovački praporni pojas
-
bosutska posavina
-
mezogorje slavonskog međurječja
Upotreba mikroregija, gubi smisao, stoga što po svojoj površini odgovaraju
površini jednog do desetak osnovnih polja rasterskog kartiranja. Navedena
regionalna podjela Hrvatske za primjenu u korologiji dana je i na Sl. 6,
a razgraničenja pojedinih cjelina s popisom većih naselejnih mjesta u svakoj,
u Prilogu 8.
Popis makro i mezoregija Hrvatske s razgraničenjima i popisom većih naseljenih
mjesta
Pogledaj
kartu Hrvatske s regijama
