Zbog sredenosti podataka o fauni Rhopalocera Republike Hrvatske, uvidom u iznesene rezultate mozemo govoriti o stupnju istrazenosti faune dnevnih leptira Gorskog kotara. Za skupinu Macroheterocera kao realan pokazatelj mogu nam posluziti rezultati koji se odnose na porodicu sovice, za koju su faunisticki podaci za podrucje nase Republike najsredeniji.
Za dnevne leptire zabiljezeno je na podrucju Gorskog kotara dvije trecine, odnosno 66 % od broja registriranih taksona na prostoru Republike Hrvatske, za koju je zabiljezeno 185 vrsta (LORKOVIC 1989, 1993, LORKOVIC et al. 1992). Za nocne leptire taj je postotak dosta manji. Najveci broj zabiljezenih vrsta je za porodice Geometridae (grbice) sa 203 i Noctuidae (sovice) sa 181 registriranom vrstom. Podatak za ovu posljednju pokazuje da je na podrucju Gorskog kotara registrirano oko 30 % hrvatske faune, jer je za tu porodicu na podrucju Hrvatske zabiljezeno do sada vise od 550 vrsta leptira. Broj registriranih vrsta sovica za Gorski kotar nije konacan, jer KUCINIC & PEROVIC (1992/93) navode 178 vrsta, nalazom vrste Caradrina kadenii Frr. sa podrucja NP "Risnjak" (KUCINIC et al. 1993) taj se broj poveceva na 179, da bi cjelovitim prikazom faune sovica Gorskog kotara (KUCINIC et al. 1993) bile utvrdene jos dvije nove vrste (Amphypira tragopoginis Cl., Mormo maura L.,) takoder prikupljene na podrucju NP "Risnjak" i time se broj registriranih taksona povecao na do sada zabiljezenu 181 vrstu. Isto tako i broj vrsta sovica zabiljezen na podrucju gornjeg toka rijeke Kupe povecan je sa 144 taksona (KUCINIC & PEROVIC 1992/93) na 148 registrirane vrste (KUCINIC et al. 1993). Na temelju podataka koji se odnose na porodicu Noctuidae, kao i prema broju registriranih vrsta za skupinu Macroheterocera (507 vrsta) i stupnja istrazenosti te faune mozemo zakljuciti da na prostoru Gorskog kotara dolazi 30-40 % vrsta koje cine cjelokupnu faunu Hrvatske, za razliku od Rhopalocera gdje je taj postotak gotovo dvostruko veci (66%).
Zahvaljujuci sistematskim istrazivanjma MLADINOV i LORKOVICA koja su publicirana u desetak radova: LORKOVIC & MLADINOV, 1971; MLADINOV & LORKOVIC, 1979; MLADINOV 1976, 1977, 1978, 1980, 1983, 1985, 1990; LORKOVIC, 1985, najbolje istrazeno podrucje Gorskog kotara je gornji tok rijeke Kupe za koji je zabiljezeno 499 vrsta Macroheterocera. Faunisticka specificnost ovog dijela Gorskog kotara ogleda se izmedu ostaloga i u nalazu sesnaest taksona (vrsta i podvrsta) koje su na prostoru Hrvatske :
Erebia oeme ssp. megaspodia Mlad. & Lor. (por. Satyridae)
Erebia stirius ssp. gorana Lor. (por. Satyridae)
Agrochola laevis Hbn. (por. Noctuidae)
Orthonama vittana Bkh. (por. Geometridae)
Hydrelia testaceata Don. (por. Geometridae)
Eupithecia icterata Vill. (por. Geometridae)
Eupithecia virgaureata Dbld. (por. Geometridae)
Chloroclystis debiliata Hbn. (por. Geometridae)
Thera albonigrata Gor. (por. Geometridae)
Gnophos ambiguata Dup. (por. Geometridae)
Euprepia striata ssp. slovenica Dan. (por. Arctiidae)
Amata phegea ssp. ligata Mull. (por. Amatidae)
Gluphisia crenata Esp. (por. Notodontidae)
Tethea fluctuosa Hbn. (por. Tetheidae)
Epichnopteryx kovacsi Sie. (por. Psychidae)
Thyris fenestrella ssp. seminigra Iss. (por. Thyrididae)
Posebno zanimljivi su nalazi podvrsta megaspodia Mlad. & Lor. i gorana Lor. za koje je podrucje gornjeg toka rijeke Kupe locus typicus, odnosno (MLADINOV & LORKOVIC, 1979; LORKOVIC, 1985). Te podvrste nastale su zbog geografske izoliranosti gornjokupske doline, sto je uvjetovalo nemogucnost komunikacije tih populacija sa populacijama istih vrsta susjednih podrucja. Prema dosadasnjim istrazivanjima subspecijesi megaspodia i gorana zabiljezeni su samo u dolini gornjeg toka rijeke Kupe, tako da je njihova ocuvansot uvjetovana adekvatnom zastitom toga prostora.
Za razliku od podrucja gornjeg toka rijeke Kupe, za koje je zabiljezeno gotovo 80-90 % potencijalnih vrsta (MLADINOV, 1980; KUCINIC et al. 1994) planina Risnjak i Nacionalni park na njenom prostoru u pravilu su do sada zaobilazeni u lepidopteroloskim istrazivanjima. Za to podrucje gotovo da i nema objavljenih starijih lepidopteroloskih podataka, pa je rad KUCINICA et al. (1994) u kome su izneseni podaci za 57 vrsta Macroheterocera zabiljezenih na Risnjaku, na neki nacin pionirski za ovo podrucje. Osim toga rada podatke o Macroheterocerama Risnjaka nalazimo jos kod MLADINOV (1972) koja raspravljajuci o distribuciji vrste Cosmotriche lunigera Esp. (por. Lasiocampidae) spominje i podrucje Risnjaka, a u faunisticko-ekoloskom radu o sovicama Gorskog kotara (KUCINIC et al. 1993) autori navode i podatke o dvije vrste sovica: Amphipyra tragopoginis Cl. i Mormo maura L., koje su prikupljene na podrucju NP "Risnjak". Ukupni broj zabiljezenih vrsta Macroheterocera za podrucje Risnjaka prema tim radovima je 60, sto iznosi 10-15% potencijalne faune Macrolepidoptera toga podrucja (KUCINIC et al. 1993a).
U ovome radu iznosimo prve preliminarne podatke o fauni Rhopalocera NP "Risnjak"), na temelju obrade leptira iz zbirke "Igalffy", prikupljenih na podrucju Nacionalnog parka sezdesetih godina. Obradom toga materijala ustanovili smo 29 vrsta iz ove skupine za podrucje Nacionalnog parka, odnosno nesto manje od jedne sestine hrvatske faune Rhopalocera ili nesto manje od cetvrtine vrsta zabiljezenih na podrucju Gorskog kotara.
Sumirajuci rezultate dosadasnjih istrazivanja Macrolepidoptera na podrucju Risnjaka mozemo zakljuciti da je do sada zabiljezeno 89 taksona, sto iznosi manje od 15 % potencijalnih vrsta koje dolaze na ovome prostoru.
Veliko bogatsvo biotopa, kao i blizina doline rijeke Kupe za koju je kao sto smo spomenuli registrirano 499 vrsta Macrolepidoptera ukazuje na veliku raznolikost i sacuvanost biotopa i faune koja na njima obitava. Istrazivanja leptira Risnjaka sigurno bi pokazala znatno drugaciju faunisticku sliku, od slike faune u podrucju gornjeg toka rijeke Kupe bez obzira na relativno malu udaljenost, jer su prvenstveno vegetacijski i klimatski uvijeti koji bitno utjecu na sastav faune, na ovoj planini u znatnoj mjeri drugaciji. U svakome slucaju ti podaci upotpunili bi poznavanje faune leptira ovoga podrucja i ukazali na raznolikost i faunisticko bogatstvo prostora koji obuhvaca gornji tok rijeke Kupe i Risnjak. U prilog tome govore i nalazi novih sedam taksona za faunu Macrolepidoptera Gorskog kotara od kojih je sest zabiljezeno upravo na Risnjaku (KUCINIC et al. 1993; 1994), kao i podatak da od 89 zabiljezenih vrsta na podrucju Nacionalonog parka, cak 13 (oko 15 %) nije registrirano na prostoru gornjeg toka rijeke Kupe.
Svi izneseni rezultati ukazuju na potrebu prikupljanja, obrade i izucavanja faune leptira Nacionalnog parka "Risnjak", ali i na adekvatniji rezim zastite gornjeg toka rijeke Kupe, sto bi se moglo postici samo prosirenjem Nacionalnog parka na to podrucje. Time bi se zastitili, ekoloski i faunisticki izuzetno vrijedni sadrzaji prostora gornjeg toka rijeke Kupe, koje se kao i podrucje Nacionalnog parka "Risnjak" ocituje odredenim faunistickim specificnostima koja se medusobno nadopunjavaju.
Pokusavajuci odrediti stupanj istrazenosti faune Macrolepidoptera Gorskog kotara izvrsili smo komparaciju broja utvrdenih vrsta leptira zabiljezenih u toj regiji sa nekim ekoloski slicnim, veoma dobro istrazenim podrucjem kontinentalnog dijela Hrvatske. Prema literaturnim podacima na prostoru Hrvatske to je sire podrucje Zagreba za koje je prema MLADINOV (1958, 1980) registrirano vise od 700 taksona i podrucje Podravine za koje KRANJCEV (1985) navodi vise od 800 registriranih vrsta Macrolepidoptera. Uzimajuci u obzir ta dva podatka, povrsine podrucja, ekoloske faktore koji djeluju na njima, kao i rezultate analize stupnja istrazenosti Gorskog kotara za pojedine porodice leptira (MLADINOV 1980; KUCINIC et al. 1993) mozemo zakljuciti da je ovim radom registrirano 75-85 % potencijalnih vrsta faune leptira te regije. Taj postotak varira za pojedine porodice, ali ne znatno. Tako npr. KUCINIC & PEROVIC (1992/93), KUCINIC et al. (1993) u faunistickoj analizi sovica Gorskog kotara zakljucuju da istrazenost ove porodice toga podrucja iznosi 60-75 %. Kao sto je spomenuto istrazenost faune Macrolepidoptera gornjeg toka rijeke Kupe veca je i iznosi 80-90%, a podrucja NP "Risnjak" puno manja i krece se ispod 15 %.
Novijim istrazivanjima utvrdeno je za Gorski kotar : od bijelaca (Pieridae) Leptidea reali Reiss. (LORKOVIC, 1993), sovica (Noctuidae) Mormo maura L., Amphipyra tragopoginis Cl. (KUCINIC et al. 1993), Caradrina kadenii Free., grbica (Geometridae) Crocalis tusciaria Bkh., Calostigia olivata D.&S. i Gnophos obscurata D.&S. (KUCINIC et al. 1994). Osim vrste Leptidea reali Reiss. sve novoutvrdene vrste u fauni leptira Gorskog kotara prikupljene su na podrucju Risnjaka sto govori u prilog ranije izrecenoj tvrdnji o specificnosti faune na podrucju ove planine i Nacionalnog parka, sto mogu potvrditi samo buduca faunisticka istrazivanja.
Nasim radom obuhvatili smo vise od 95 % do sada zabiljezenih vrsta Macrolepidoptera na prostoru Gorskog kotara. Mogucnost nalaza nekih literaturnih navoda koje mi ne biljezimo postoji mada je ona veoma mala. Osim toga taksone koje nismo naveli u nasem popisu jer sumnjamo u njihovu vjerodostojnost, tek ce nalazi u buducim istrazivanja moci uvrstiti kao stvarene elemente faune Macrolepidoptera Gorskog kotara. Za potpuno poznavanje faune leptira ove regije bit ce potrebno uciniti i slican rada za skupinu Microlepidoptera za koju prema radovima koji su nam dostupni i prikupljenog materijala mozemo ocekivati da broji najmanje 300 do 400 taksona.