Povoljne pedoloske prilike, udruzene s cjelogodisnjom obilnom zracnom vlagom,
bile su bitne pretpostavke za bujno zelenilo na otocima. Svi manji otoci gotovo su sasvim
pokriveni makijom (degradirane sume hrasta crnike), ponegdje visokom i 8 m. Izuzetak je
Veli Brijun. Polovinu njegove povrsine zauzimaju pejsazni parkovi i travnjaci, a ostatak
sume hrasta crnike (Quercus ilex), sume crnike i lovora (Laurus nobilis), te kulture
cetinara.
Zajednicu sume crnike (Orno-Quercetum ilicis), u svom tipicnom sastavu (bez utjecaja divljaci) nalazimo na nekoliko mjesta na Velom Brijunu, a ponesto i na Malom Brijunu. Uz crniku ovdje je najcesca zelenika (Phillyrea latifolia), zatim planika (Arbutus unedo), smrdljika (Pistacia terebinthus), trslja (Pistacia lentiscus), lemprika (Viburnum tinus), mirta (Myrtus communis) i veliki vrijes (Erica arborea). Šumu gotovo neprohodnom cine povijuse: tetivka (Smilax aspera), skrobut (Clematis flamula), sparozina (Asparagus acutifolius), bozje drvce (Lonicera implexa) i mediteranska divlja ruza (Rosa sempervirens).
Šume crnike s lovorom (Orno-Quercetum ilicis laurosum) najzastupljenije su u istocnom dijelu Velog Brijuna. U donjoj etazi mjestimicno jos raste planika i zelenika, ali je ta etaza izlozena utjecaju brojne divljaci.
Na otvorenim travnjacima posebno se isticu soliterna stabla, starih, visokih crnika s
"podrezanim" krosnjama. Ovo karakteristicno oblikovanje obavlja brojna jelenska divljac i
mufloni, brsteci lisce i mlade izbojke do 2 m visine.
Osim domacih, biljni inventar pejzaznih parkova i drvoreda cine i brojne unesene vrste: pinj (Pinus pinea), alepski bor (Pinus halepensis), zapadno-mediteransko primorski bor (Pinus maritima), crni bor (Pinus nigra), cedrovi (Cedrus sp.), grcka jela (Abies cephalonica), spanjolska jela (Abies pinsapo), cempresi (Cupressus sp.), sekvoje (Sequoia sp.), eukaliptus (Eucaliptus sp.) i dr.
