Prvi akt o zastiti Kornata donesen je jos 1967. g, ali je zastita bila iskljucivo
pejsazne prirode i odnosila se samo na otoke, a ne i na more. Nacionalni park "Kornati"
proglasen je 24. 07. 1980. g.
Kornati su najrazvedenija ili najgusca otocna skupina europskog Sredozemlja. Na prostoru od oko 30000 ha nalazi se 140 otoka, otocica i hridi s ukupnom povrsinom 6900 ha. Svi otoci svrstani su u cetiri niza dinarskog smjera pruzanja (sjeverozapad-jugoistok), a ime su dobili po najvecem otoku - Kornatu, koji je ujedno i sredisnja okosnica arhipelaga. Duzina otocja (SZ-JI) je 132 km, a najveca sirina (SI-JZ) je 35 km.
Dva unutrasnja otocna niza, okrenuta kontinentu znatno su manja i povrsinom i
brojem otoka, a zovu se Gornji Kornat.
Povrsina Nacionalnog parka je 22375 ha i obuhvaca preostala dva niza ili Donji Kornat. Tu se nalazi 101 otok s ukupnom povrsinom 5100 ha, od cega dvije trecine povrsine pripadaju samo jednom otoku - Kornatu. Ostatak povrsine Parka odnosi se na more pa su kornati ujedno i marinski nacionalni park.
Kopneni dio parka izrazito je podrucje krsa. Izgraduju ga karbonatne stijene,
uglavnom vapnenci, pa je prisutna vecina krskih pojava i fenomena: skrape, kamenice,
ponikve, doci, spilje, denudacijski, abrazijski i korozijski oblici u kamenu. Najvece
geomorfoloske i pejsazne vrijednosti Nacionalnog parka (poznati klifovi, okomite litice),
ukljucujuci i podmorje, nalaze se u pucinskom nizu Donjih Kornata.
