Nacionalni park "Paklenica" proglasen je 19. 10. 1949. g. ("Narodne novine" br. 84/49). Tradicija zastite znatno je duza: vec 1928. g. Paklenica je uz jos nekoliko podrucja bila oznacena kao nacionalni park, ali neodgovarajucim zakonom privremene valjanosti.
Povrsina Parka je 3617 ha. Cine ga dva duboka klanca, Velika i Mala Paklenica, s
jedinim vecim sumskim kompleksima na primorskoj strani Velebita. Klanci se usijecaju
okomito na smjer pruzanja planine i znacajnije
prekidaju kontinuitet cjelovite primorske
padine. Oni su ujedno i najsnaznije erozivne forme cijelog Velebita, s 300-400 metara
visokim liticama. Šuma se prostire ispod najvisih vrhova juznog Velebita: Vaganskoga
vrha, Babinoga vrha, Šegestina, Malovana i Svetoga brda. Obuhvaca slijevno podrucje
Velike Paklenice s pritocima Brezimenjacom i bujicom iz Suhe Drage, te podrucje Male
Paklenice s pritokom Orljacom. Gornja granica ide padinom Velebita, a najvisa tocka je
Crljeni kuk (1563 m.n.v.). U vodopropusnim stijenama (jurski i kredni vapnenci, te
paleogeni vapnenci i brece) vodotoci V. i M. Paklenice vecim su dijelom godine suhi.
Samo za jakih pljuskova i kod topljenja snijega u proljece, voda tece cijelim koritom do
mora. U klancu Velike Paklenice najmarkantnija stijena je Anica-kuk (400 m), poznata
alpinisticka tocka u Hrvatskoj. Geomorfolosko bogatstvo obogacuju i speleoloski objekti
kao npr. Manita pec.
