Park prirode "Velebit" proglasen je 29. 05. 1981. g. Jos 1978. g. Medunarodna organizacija za prosvjetu, nauku i kulturu (UNESCO) proglasila je Velebit medunarodnim rezervatom biosfere u sklopu znanstvenog programa "Covjek i biosfera".
Povrsina Parka je 200000 ha. Velebit (145 km) je najduza i najzanimljivija planina
u Hrvatskoj. O brojnim prirodnim bogatstvima svjedoci postojanje strogog rezervata
"Hajducki i Rozanski kukovi" , nacionalnog parka "Paklenica", sumskog rezervata
"Stirovaca", dva botanicka rezervata "Visibaba" i siri okolis "Botanickog vrta" te
spomenika prirode "Cerovacke pecine" s 3,5 km podzemnih hodnika i nalazima diluvijalne
faune, paleolitskog covjeka i covjeka zeljeznog doba, na prostorima planine.
Sjeverni dio Velebita je siri, s vise rastrganih vrhova i grebena, dok je jug planine
uzi i homogeniji. Pejsazne razlike u smjeru istok-zapad jos su naglasenije: zapadne,
primorske padine su otvoreni, stjenoviti krajolici, a istocne, licke padine posve su obrasle
sumom. Velebit je izrazito vapnenacka planina. Potocnih tokova gotovo i nema pa nema
ni uobicajenih potocnih dolina. Dominiraju strmi, stjenoviti vrhovi (kukovi, grede) i
odvojene, zatvorene depresije (ponikve, doci, manja polja).
Planina se odlikuje obiljem speleoloskih objekata - spilja i jama: Cerovacke pecine, Jama Golubinka, Jama Vrtlina,
Jama Mamet, Jama Puhaljka, Jama Bunovac.
Uslijed geografskog i klimatskog polozaja Velebit je povoljno staniste za vrste najrazlicitijih ekoloskih zahtjeva, odakle proizlazi njegova vrijednost kao rezervata biodiverziteta, kojeg shodno tome treba adekvatno zastititi. Planira se proglasenje nacionalnim parkom oko trecine parka prirode i prikljucenje vec postojecem nacionalnom parku "Paklenica".
