Supove ugrožavaju ljudi : izravno ili neizravno. Izravno - postavljanjem otrovnih meka za vukove i lisice, na èijem se onda lešu otruje mnogo supova, jer nisu imuni na umjetne otrove poput strihnina ili cijanovodika. U nekim ih krajevima još love iz trofejnih razloga (unatoè tome što su zaštiæeni zakonom), a ima i meðunarodnog šverca živim supovima i njihovim jajima - za privatne kolekcionare širom Evrope.

Neizravno su ugroženi na više naèina:

a)	Uznemiravanjem u vrijeme gniježdenja (alpinizam u kanjonu NP "Paklenica" ugrožava tamošnju koloniju, a prolazak turistièkih glisera ili ronjenje neposredno ispod gnijezda na kolonijama na Kvarneru ugrožava postojeæe kolonije na otocima Cresu, Krku, Prviæu, Plavniku). Ako se roditelj potjera (poplaši) u gnijezdu i ostavi jaje neèuvano, gavran æe to za nekoliko minuta otkriti i pojesti jaje, pa i mladoga dok je posve malen.
b)	Veterinarskim mjerama koje nalažu zakopavanje uginule stoke, koja tako postaje nedostupna za supove.
c)	Lovnom regulacijom broja divljaèi, pri èemu divljaè više ne ugiba prirodnom smræu, jer se ranije odstreljuje.
d)	Prodorom tekovina civilizacije u njihova staništa (primjeri : gradnja akomulacija u Srbiji uzrokovala je poplavljivanje gnijezda, a gradnja kamenoloma u Makedoniji uzrokovala je uništavanje litice na kojoj je bila kolonija i uznemiravanje u tolikoj mjeri da su supovi gotovo nestali s tog podruèja). Recentno smanjenje brojnosti u kontinentalnom dijelu Balkana više je nego alarmantno i pitanje je hoæe li se uspjeti navrijeme zaustaviti. Opasnost njihova nestanka poveæana je i ovim: kad im broj padne na kritièni minimum od nekoliko parova, oni više ne mogu pronaæi dovoljno hrane (zbog specifiènog traženja hrane u èemu mora sudjelovati veæi broj supova) i izumiru na tom podruèju.

Sup raširenih krila.

U krškom podruèju, posebice u Hrvatskoj, supovi su gotovo posve ovisni o prehrani uginulim ovcama. Ovce imaju poveæani mortalitet u uvjetima ekstezivnog stoèarstva, i pri prelasku na intezivni uzgoj (zimsko dohranjivanje, janjenje u torovima itd.) supovi bi ostali bez osnovnog trofièkog resursa. Takav se primjer dogodio na Siciliji, gdje više nema supova, iako ima 20 milijuna ovaca - ali u intezivnom uzgoju.

Prebrojavanjem gnijezda na otoku Cresu (census) obavljenom 1984.godine sa sigurnošæu je potvrðeno da je 25 parova uspješno izvelo mladog. Na Krku je u to vrijeme bilo 12 parova, isto toliko na otoku Prviæu, te na Plavniku tri para bjeloglavih supova. Osim na Kvarneru, gniježdenje je u Hrvatskoj otkriveno još u kanjonu Paklenice, gdje se gnijezdilo desetak pari.

Buduæi da još nisu završila višegodišnja istraživanja populacijskih parametara koja bi rezultirala toènim podacima o stopi fekunditeta po gnijezdeæem paru u koloniji, te stopi mortaliteta mladih u dobi do spolne zrelosti, još ne možemo govoriti o stupnju populacijske stabilnosti creskih kolonija.No census obavljen 1990.godine upuæuje na èinjenicu da se broj supova na Cresu nije smanjio.

Ovo još nije i dokaz da im se broj ne smanjuje jer je za bjeloglave supove poznato da se premještaju iz kolonije u koloniju. Tako se jedne godine na Plavniku mogu gnijezditi èetiri para supova, a sljedeæe ni jedan, jer su se preselili na Cres. Takav veæi broj supova na Cresu može biti rezultat njihova napuštanja gnjezdišta kolonija drugog otoka.

Puštanje supa na slobodu.

Stoga æemo tek nakon što pregledamo èitav Kvarner moæi reæi nešto više o stabilnosti odnosno o perspektivama opstanka creske, odnosno kvarnerske populacije supova pri sadašnjim uvjetima. Supovima svakako prijeti opasnost zbog smanjenja raspoložive kolièine hrane. Broj ovaca na Cresu se u posljednih desetak godina znatno smanjio, a vjerojatno je slièno i na susjednim otocima. Na poèetku osamdesetih godina na Cresu je bilo 38290 grla, a raèuna se da je nakon deset godina broj grla pao na 27500! Privatni sektor smanjuje matièna stada, pa se kolju èak i breðe ovce. Ukupno se u posljednjih desetak godina broj ovaca na Cresu smanjio 27.6 posto i te su brojke više no alarmantne.

Mladi supovi, u prvih pet godina života lutaju i samo se malo onih koji prežive vraæa na Cres, jer uz spolnu zrelost jaèa i vezanost prema matiènojkoloniji ("home fidelity" ). Najviše kvarnerskih supova se prilikom tih lutanja zadržava u austrijskim Alpama, a dokaz da se radi o našim supovima (ovima s Kvarnera) prikupljen je kad su austrijski ornitolozi uoèili supove s krilnim markicama koje su naši ornitolozi postavili na mlade supove u gnijezdima.