1
Botanički praktikum On-Line |
|||||||
home | novosti | praktikum | indeks svojti | tumač pojmova | realizacija | links | |
Tumač pojmova
A B C Č Ć D Đ DŽ E F G H I J K L LJ M N NJ O P R S Š T U V Z Ž
kaliks - isto što i čaška (lat. calix) kaliptra - vidi korijenova kapa, također ostatak embrioteke (gornji dio) koji na sebi ponese tobolac u viših mahovina (npr. Funaria, Polytrichum) kaloza - skupina ugljikohidrata b 1,3 glukana koji obično nastaju kao reakcija na ozljeđivanje kambiform - kambij koleteralne žile koji se nije pretvorio u provodne elemente, a obustavio je svoju djelatnost kamenčice - stanice koje grade mehaničko sklerenhimsko tkivo, više ili manje izadijametrično-poliedričnog oblika s brojnim okruglim, cjevastim, nerazgranjenim ili razgranjenim jažicama, redovno jako odrvenjelim i krutim stjenkama, također sklereide kariogamija - stapanje haloidnih jezgara gameta u diploidnu zigotnu jezgru, prilokom oplodnje kariokineza - dioba jezgre, ukoliko se događa bez pripadne citokineze, tj. diobe citoplazme, nastaju polinuklearne stanice karnivore - vidi karnivorne biljke karnivorne bilje - biljke opremljene organima za hvatanje i probavu malenih životinja, također karnivore, mesožderne biljke; ukoliko je ulov kukac, što je najčešće, nazivaju se i insektivorne biljke, tj. kukcožderke karpel - plodni list, od lat. carpell OP? karpospore - negibljive spore koje se rasprostranjuju vodom (npr. Ceramium, Chlorella) Karyobionta - isto što i Eukaryota katarofilija - oprašivanje tvrdokrilcima (eng. catharophily, beetles) kaudikula - držak na koji je vezan polinij, dio polinarija, može nastati produljenjem polinija, tj. od sporogenog tkiva ili od sterilnog tkiva antere (prozirni, hijalini dršci, Epipogium), to (lat. caudicula); vidi također “nožice”, “krović” i “kuka” kauliflorija - “cvjetanje stabla” do kojeg dolazi kada mirujući pupovi izbijaju iz zadebljalih grana i stabala u obliku kratkih cvatućih izbojaka (npr. Cercis siliquastrum) (vidi mirujući pupovi) kauloid - stabljici nalik struktura razvijena u steljnjača (npr. neke smeđe alge, mahovine) koja nije anatomski i histološki diferencirana kao i “prava” stabljika viših biljaka kemoautotrofi - organizmi koji potrebe za energijom zadovoljavaju oksidacijom anorganskih spojeva, također litoautotrofi kladodij - varijanta platikladija u kojega jedan ili više internodija poprimio više manje oblikom i funcijom ulogu lista (npr. pojedini prošireni dijleovi u roda Opuntia), također kladofil kladofil - vidi kladodij kleistogamija - oplodnja koja se zbiva unutar neotvorenog cvijeta, u pupu, dakle isključiva samooplodnja klicin korijenak - vidi korijen klicin klicin stručak - vidi izdanak klon - individuum koji predstavlja potpunu genetsku kopiju matičnog individuuma, najčešće nastao nekim od nespolnih načina razmnožavanja kohorta - individuumi slične staorsti unutar iste populacije, također oprašivači različitih vrsta koji imaju sličan odabir cvjetova kokoid - opisni naziv za jednostanične alge bez bičeva sa staničnom stjenkom, često ali ne uvijek kuglasta oblika, i kao pridjev kokoidni kolateralna zatvorena žila - vidi žila kolateralna zatvorena kolateralna žila - vidi žila kolateralna kolateralni pup - vidi pup kolateralni kolatere - vidi ljepljive rese kolenhim - mehaničko tlivo u kojega stanice imaju samo mjestimično odebljale stjenke; obavlja funkciju u živom stanju kolenhim bridni - vidi kolenhim uglovni kolenhim pločasti - kolenhim u kojega su zadebljanja stjenki stanica vezane uz tangencijalne stjenke kolenhim uglovni - kolenhim u kojega su zadebljanja stjenki stanica vezane uz uglove (brodove), također bridni kolenhim kolenhimski stanični niz - sekundarno produljena kolenhimska stanica, također kolenhimsko vlakno kolenhimsko vlakno - vidi kolenhimski stanični niz kompasni položaj - varijanta profilnog položaja, termotropizam, odnosi se na položaj listova kojim se sprječava prekomerno zagrijavanje, npr. domaća bodljikava salata (ili kompas biljka, Lactuca serriola) torzijom lisne baze raspoređuje listove u doba najačeg sunca u smjeru sjever-jug kongenitalno - od početka, često se odnosi na sraštavanje ili usposavljanje veza konkaulescencija - pojava kada kongenitalno sraštavanje s majčinskom osi odmakne pupove od pazušca pripadnih brakteja pa pojedini pupovi sjede na stabljici mnogo više nego njihove brakteje (npr. Symphytum, Solanum tuberosum); varijanta metatopije korasta repa - podzemni spremišni organ u kojega je glavni dio spremišnog tkiva nastao iz parenhima kore (npr. mrkva, Daucus carota) korijen - dio kormusa, redovno radijalno simetričan, raste u zemlji, a rjeđe drugačije, nikada nema listove; služi za učvršćivanje biljke, preuzimanju vode i soli iz tla i transportira ih u izdanak uz druge specijalističke uloge korijen adventivni - korijenje koje se razvija u neuobičajeno vrijeme i na neuobičajenim mjestima, npr. nakon ozljede na listovima (npr. na lisnim reznicama begonije) ili nakon obrade hormonima na stabljici korijen alorizan - korijen u kojega je glavni korijen jače razvijen od sporednog korijenja (npr. dvosupnice, golosjemenjače) korijen busenast - homorizni korijen s izrazito velikim brojem jednako debelih sporednih korijena koji gusto prožimaju gornje slojeve tla (osobito trave) korijen dišni - adventivni korijen izdanka namjenjen uzimanju zraka iz vode i/ili atmosfere, ponekada okružen rahlim aerenhimom (npr. Jussieua repens, Onagraceae) ili nalik drvenastom izdanku korijen hranidbeni - termin koji se koristi kako bi se naglasila nutritivna uloga korijena (primanje i transport vode i soli iz tla u izdanak) korijen klicin - korijen mladog embrija koji se kod sjemenjača može razlikovati već mnogo prije nego što sjemenka dozrije, također radikula (lat. radicula) korijen lisni - korijen nastao na djelu izdanka, tj. listu većinom ednogeno korijen primarni - vidi korijen glavni korijen repasti - skupina korijenja koji nastaju djelomičnim ili potpunim odebljanjem glavnog korijena aloriznih dvosupnica (“stupasti” glavni korijen), a u čijoj građi sudjeluju i veći ili manji djelovi hipokotila korijen sporedni - korijen koji se razvija iz izdanka na očekivanim položajima, npr. s donje strane vriježe ili podanka (npr. Fragaria, Ranunculus repens, i dr.) korijen spremišni - korijen čija građa omogućuje pohranu spremišnih tvari korijen stabljični - korijen koji nastaje iz izdanka, tj. stabljike (npr. kod papratnjača) korijen štakasti - korijen koji se razvija iz primarno zračnog korijenja originalno epifita koji, pošto dosegnu tlo izrastu u sekundarno odebljalo potporno i hranbidbeno korijenje (Ficus); također korijenje mangrova kao prilagodba izmjene plime i oseke korijen usisni - krajnji, većinom kratki ogranci korijena koji primaju glavnu količinu vode korijen za usidrenje - termin koji se koristi kako bi se naglasila uloga korijena u učvršćivanju biljke za tlo korijen zračni - korijen koji predstavlja prilagodbu pomanjkanju kisika u slabo prozračivanom tlu negativno geotropnog rasta (močvare, mulj, glina i sl.) (Taxodium, mangrove) (OP. anatomske osobitosti) korijenov bulbil - tip bulbila u kojega glavnu masu čini tkivo stabljičnog korijena, a mladi listovi i os postranog izdanka ostaju neko vrijeme maleni (Ranunculus ficaria) korijenov trn - vidi trn korijenov korijenova kapa - zaštitni sloj trajnih parenhimskih stanica koje prekrivaju korijenov apikalni meristem, tj. tjemenište (osobito uočljiva u npr. Pandanus) korijenova ploča - naziv za korijenov sistem rasprostranjen većinom površinski (npr. Picea, neki pripadnici porodice Cactaceae) korijenova torbica - tvorevina analogna korijenovoj kapi ali porijeklom iz endoderme, ovojnica na krajevima bočnog korijenja porijeklom od tkiva izdanka (npr. Lemna, Hydrocharis) korijenove dlačice - kratkotrajne dlačice koje se pojavljuju na korijenu nekoliko milimetara ispod vrška korijena, otprilike tamo gdje prestaje produžno rastenje; olakšavaju korijenu primanje vode i soli iz tla znatnim povećavanjem njegove površine korijenska gnijezda - zone iznimno snažnog prorastanja korijenjem koje se mogu pojavljivati i posve lokalno u području bočnog korijenja korijenske sukulente - vidi sukulente korijenske korijenski izdanci - izdabci koji nastaju endogeno u perikambiju starijeg korijenja, a služe, kao vriježe i podaci, vegetativnom razmnožavanju (npr. Coronilla varia) korikarpija - odnosi se na plodne listove gineceja koji nisu uzajamno srasli, koji su slobodni, također, apokarpija ili horikarpija korjen homorizan - korijen u kojega postoje samo jednakovrijedni (razvijeni) sporedni korjeni (uobičajen u jednosupnica, npr. trave) korola - isto što i vjenčić (lat. corolla) korologija - vidi horologija kortikalni oblik rasta - oblik primarnog rasta u debljinu u dvosupnica do kojeg dolazi ravnomjernim umnažanjem stanica parenhima primarne kore, npr. pričuvnog tkiva za vodu (npr. kaktusi) krajnji pup - vidi vršni pup kripsija - kriptičnost, pojava kada je organ ili organizam teško uočljiv kriptofiti - životni oblik koji se ponekada tretira kao više životnih oblika (podpodjela), biljke koje svoje pupove za obnavljanje imaju sačuvane ispod površine zemlje na zemljinim izbojcima (rizomski geofiti, npr. Anemone) ili lukovicama (lukovičasti geofiti, tj. gomoljasti geofit) ili pak u vodi kao močvarne biljke (helofiti) ili vodene biljke (hidrofiti) krović - držak polinija, dio polinarija, nastao od dijelova rosteluma (lat. tegula) (Orchidaceae) ksenogamija - alogamija između različiti geneta kserofit - ekološki tip, biljka prilagođena staništima s malo vode, često s ± izraženim kseromorfnim osobinama (dlakavost, građa kutikule, sukulentnost i dr.) kseromorfija - odnosi se najčešće na osobine koje omogućuju preživljavanje biljke u sušnim uvijetima ksilem - drvenasti ili cjevasti dio provodnog sustava namjenjen provođenju vode i mineralnih tvari koji se sastoji od traheja i/ili traheida ksilemski parenhim - parenhim građen od živih, produljenih i često neodrvenjelih parenhimskih stanica između kojih nema intercelularnih prostora, a unutar kojih je smješten ksilem kuka - držak polinija, dio polinarija, nastao od dijelova rosteluma (lat. hamulus) (Orchidaceae) kukcožderke - vidi karnivorne biljke kut divergencije - kut između medijana listova koji slijede jedan za drugim kutikula - površinski sloj koji prekriva dijelove biljke izložene zraku nastao kao izlučevina epidermalnih stanica; namjenjen je sprječavanju isušivanja biljke
A B C Č Ć D Đ DŽ E F G H I J K L LJ M N NJ O P R S Š T U V Z Ž
| home | novosti
| praktikum | indeks svojti | tumač pojmova | realizacija | links |
©2000 Botanički Praktikum-On Line