Izvori podataka

Kao izvori podataka za izradu karata rasprostranjenosti pojavljuju se (1) herbarske zbirke, (2) literatura i (3) opažanja na samom terenu (kao usmena priopćenja ili ciljno prikupljanje novih podataka).

Herbariji i literatura pojavljuju se kao vrijedan materijal kada je u pitanju rasprostranjenost rijetkih vrsta, koje se, često, kod jednog ili nekoliko izlazaka na teren (tj. osnovno polje) ne pronađu, ili kod izrade areala samo pojedinih svojti u posebne svrhe. Eventualna uporaba svog dostupnog materijala za potrebe kartiranja, pogotovo u zemljama s dužom botaničkom tradicijom, postaje izuzetno obiman posao sporne ekonomičnosti (golem broj primjeraka). Također, rasprostranjenost dobivena samo na temelju herbarskih ili literaturnih izvora podataka ne pokazuje stvaran areal, jer su literaturni navodi i popunjenost zbirki, često posljedica interesa pojedinih sabirača ili ustanove za neko određeno, više ili manje, ograničeno područje.

Herbariji koji, međutim, već imaju izrađene i računalom obrađene indekse, mogu sadržane informacije lako uklopiti u karte rasprostranjenosti s ostalim dostupnim podacima (MORRIS & GLEN 1978, RUSSEL & ARNOLD 1989, JOHNSON 1991), upotpuniti ih i stvoriti mogućnost analize vremenske dinamike kvalitativnog i kvantitativnog sastava flore.

Potpuno pokrivanje cijelog teritorija i validni podaci dobivaju se jedino obimnim terenskim opažanjima. Ova je činjenica osobito značajna za česte vrste koje se rijetko sabiru i citiraju u literaturi, te su njihovi areali, zapravo, poznati samo okvirno, a također, za neupadljive vrste koje su malo obrađivane. Čak i u zemljama s dugom tradicijom, ustanovljena su područja, floristički površno poznata (NIKLFELD 1981). Iz ovih razloga su mnoge nacionalne flore kartirane obimnim terenskim radom. Tamo, gdje to bilo moguće, izvedene su najpotpunije varijante, tj. karte su poboljšane sadržajem herbarija i literaturnim navodima.