U gotovo svim europskim projektima kartiranja flore koriste se osnovna polja (Grunfeld, square unit) ("raster", točkasto ili indirektno kartiranje). Nekoordinirani i nezavisni početci kartiranja nacionalnih flora šezdesetih, uzrokom su mnogih različitih i međusobno nekompatibilnih geografskih referentnih jedinica. Tako se, npr., koriste različita osnovna polja oslonjena na geografske mreže: 10' x 6' (Njemačka, Slovenija, Lihtenštajn, Austrija, Češka, Slovačka, Mađarska, Švicarska s nekim susjednim područjima, Italija i dr., NIKLFELD 1971), 5' x 3' (Bayern, SCHÖNFELDER & BRESINSKY 1990), 7'30'' x 5' (Rumunjska, NYÁRÁDY & VICOL 1969). U upotrebi su i kilometarska osnovna polja, npr., polja 10 x 12 km (Finska, SUOMINEN & ISOVIITA 1969), 10 x 10 km (ali ne UTM, za V, Britaniju i Irsku; 2 x 2 km za lokalnu floru, PERRING & WALTERS 1962), 10 x 10 km (Poljska, ATPOL projekt, BERGMEIER 1992), UTM 10 x 10 km (Bugarska, Francuska, DUPONT 1967), 5 x 4.18 km (Nizozemska, također 1.25 x 1.045 km, 4 x 4 km do 5 x 6 km, Luksemburg i Belgija, ROMPAEY & DELVOSALLE 1972), polja nepravila oblika površine oko 100 km2 (Švicarska, WELTEN 1971), te UTM polja 50 x 50 km (Europa, JALAS & SUOMINEN 1972-1991). Preciznost lokaliteta ograničena je površinom osnovnog polja, što je ono manje, preciznost je veća, i obrnuto.

U prilog primjene raster kartiranja, rečeno je u prošlosti dosta (EHRENDORFER & HAMANN 1965, NIKLFELD 1981 i dr.):

• rad na terenu je ekonomičan. Obilaskom osnovnog polja svaka se vrsta bilježi samo jednom, a geografski parametri jednaki su za veliki broj vrsta.
• rasprostranjenost nekih vrsta dana točnim nalazištima. često je odraz učestaosti istraživanja ili interesa pojedinaca i ustanova, a ne stvarne rasprostranjenosti. Generalizacija putem prikaza prisustva u osnovnim poljima ima "filtrirajući" učinak i neutralizira pretjeranu zastupljenost u dobro poznatim područjima (Tab. 1).
• florističke liste za osnovna polja lako se nadopunjuju kod ponovnog obilaska istog područja
• olakšana je računalna obrada podataka i karata
• jednostavniji je rad s čestim vrstama
• olakšana je statistička obrada rasprostranjenosti i analiza ovisnosti o drugim raspoloživim čimbenicima okoliša (fauna, abiotski čimbenici)
• dostatna preciznost postiže se uz pravilni odabir veličine polja
• sabiranje različitih tipova podataka (flora, fauna, abiotski čimbenici) na istoj rasterskoj osnovi pruža mogućnost složenih analiza i prikaza.

Na odabranu veličinu polja, a prema tome i na njihov ukupan broj, utječe više čimbenika: ukupna veličina područja kojeg treba kartirati, broj suradnika, rokovi, potrebna preciznost, namjena i dr.

Dva su tipa osnovnih polja, osobito važna za Hrvatsku i zahtjevaju posebno obrazloženje: MTB i UTM.

MTB polja (ili mreža) (Meßtischblätter) su pravokutnici definirani stupanjskom mrežom (prema Greenwichu): 10' geografske širine x 6' geografske dužine. Svaki je kvadratni stupanj, prema tome, podijeljen na 60 MTB polja. Primjenjeni su za potrebe kartiranja flore prvi puta u Njemačkoj 30-tih godina (EHRENDORFER & HAMANN 1965), a kasnije usvojeni i u većini srednjeeuropskih zemalja. Svako osnovno polje odgovara jednom listu karte mjerila 1 : 25.000 (TK25) uobičajenog izreza (u Njemačkoj). Svako osnovno polje označeno je četvorocifrenim brojem, brojem karte TK25 čijoj je površini identičan (npr. lokalitet Hrvatska, Gorski Kotar, Risnjak nalazi se u MTB polju 0553). Za potrebe preciznijeg kartiranja osnovno MTB polje dijeli se na manja polja, koja su po površini 1/4, 1/16, 1/64, 1/60 (minutno polje) osnovnog pravokutnika (Sl. 1). Za potrebe izrade, npr., atlasa flore srednje Europe koriste se manja polja 1/4, kakvih u kvadratnom stupnju ima, dakle, 240 (za prethodni primjer lokaliteta Risnjak, polje tada ima oznaku 0553/4). Svako osnovno MTB polje nosi i ime prema većem mjestu ili drugoj geografskoj karakteristici koja se unutar njega nalazi, što olakšava snalaženje i smanjuje mogućnost pogreške (u prethodnom primjeru polje ima naziv V. Risnjak). Prednost MTB mreže je njena definiranost geografskom dužinom i širinom, što osnovna polja čini relativno lako nalazivim na bilo kojoj karti koja ima oznake meridijana i paralela, a to su gotovo sve.

S obzirom da je MTB mreža oslonjena na geografsku širinu i dužinu, podložna je deformacijama (promjeni u površini i obliku) sa smanjivanjem geografske širine, odnosno pomicanjem prema ekvatoru. Zemlje koje prvotno nisu bile uključene u projekt kartiranja flore srednje Europe, iz razloga kompatibilnosti nastojale su MTB mrežu proširiti prema jugu i istoku (Rumunjska, Italija, Grčka, Bugarska). Međutim, što se MTB mreža produžuje više prema jugu, povećava se svako osnovno polje u smjeru istok-zapad, a pouzdanost navoda svojte opada. Stoga su predložene i modifikacije MTB polja na dimenzije 7'30'' geografske širine x 6' geografske dužine (80 polja u kvadratnom stupnju) za potrebe kartiranja flore južne Europe (BRESYNSKI & DICHTEL 1971). Slična modifikacija, i osnovna polja od 7'30'' x 5' (96 polja u kvadratnom stupnju), predlagana je i za potrebe kartiranja flore Rumunjske (NYÁRÁDY & VICOL 1969). Ove modifikacije rješavaju problem izobličavanja osnovnog polja, ali stvaraju nekompatibilnost sa srednjeeuropskim sistemom.

UTM (Universal Transverse Mercator) je i kartografska projekcija i kilometarska mreža osnovnih polja. Usvojena je od strane US Army 1947. godine za određivanje pravokutnih koordinata na kartama krupnog i sitnog mjerila cijeloga svijeta (PETERCA 1974, SNYDER 1987), pa je prema tome internacionalna. Zemlja je podijeljena između 84° sgš. i 80° jgš. na 60 zona širokih 6°. Zone su numerirane od 1 do 60 u smjeru istok-zapad od 180-tog meridijana preko 0-tog (Greenwich). U smjeru jug-sjever svijet je podijeljen u 20 zona širokih 8° s izuzetkom sjeverne polarne zone (zona X) široke 12°. Ove su zone označene slovima C, D, E, F, G, H, J, K, L, M, N, P, Q, R, S, T, U, V, W, X, a slova A, B, Y i Z rezervirana su za označavanje sjevernog i južnog polarnog prostora (Sl. 2/A). Svako polje ovakve mreže (6° x 8°) označava se brojem i slovom, te naziva zona (eng. Grid Zone Designation). Za lokalne potrebe oznake zone se često izostavlja. Pojedina zona dijeli se na osnovna polja, pravilne kvadrate sa stranicama 100 x 100 km (Sl. 2B/2). Kako UTM podržava pravilnu kvadratnu mrežu na bilo kojem mjestu (bez izobličenja površine), a meridijani se prema ekvatoru šire, na graničnim meridijanima zona umeću se novi kvadrati, ispočetka trokutnog i trapezastog oblika. Svako osnovno polje označeno je s dva slova, a dijeli se na 100 kvadrata veličine 10 x 10 km označenih brojevima okomite zapadne stranice i horizontalne južne stranice kvadrata. (Sl. 2B/4). Povećanje preciznosti postiže se definiranjem sitnijih kvadrata (dodavanje dva nova broja po istom sistemu, smanjuje definiranu površinu 10 puta) (Sl. 2B/6) ili podjelom na kvadrante (smanjivanje površine na četvrtinu, tzv tetrade) (Sl. 2B/3,5) (DISTEFANO 1986). UTM mreža nije kompatibilna s MTB mrežom i obrnuto.

Projekt Atlas florae Europeae (JALAS & SUOMINEN 1972-1991) koristi UTM polja 50 x 50 km (Sl. 2B/3), a polja 10 x 10 km u upotrebi su za potrebe nacionalnih kartiranja u Bugarskoj, Francuskoj i dr. (VELČEV & KOŽUHAROV 1981, BOLÓS & ROMO 1991) (Sl. 2B/4). Također, mnoštvo zoologijskih projekata kartiranja rasprostranjenosti pojedinih faunističkih skupina zasnovano je na UTM mreži (npr. GRECA & MESSINA 1986, MARCHAL 1986).

Slika 2. Označavanje UTM mreže: A/ podjela svijeta na zone, B/ označavanje unutar jedne zone: (1) zona, (2) osnovna polja 100 x 100 km, (3) 50 x 50 km, (4) 10 x 10 km, (5) 5 x 5 km, (6) 1 x 1 km (prikazano na primjeru UTM koordinata Kamenitog vrha, (1119 m) Mala Kapela: (1) 33T, (2) 33T WK, (3) 33T WK1, (4) 33T WK28, (5) 33T WK28/1, (6) 33T WK2386.

Umjetne površine
Direktno kartiranje
Prikazivanje površinom