Direktno kartiranje 

Davanje točnog lokaliteta geografskom dužinom i širinom naziva se direktno kartiranjem. Direktno kartiranje podrazumijeva pripisivanje realne koordinate svakom lokalitetu, tj. nalazištu svojte (npr. Risnjak: 14° 37' 33'' igd., 45° 25' 55'' sgš.), a pogodno je za obradu rijetkih svojti, za rad na ograničenom području male površine, za označavanje lokacije uzimanja uzoraka (osobito u zoologijskim istraživanjima) i sl. Olakotna okolnost je postojanje mreže meridijana i paralela na gotovo svim kartama, te relativna lakoća dobivanja ovakve koordinate (osobito upotrebom GPS-a). Također, ovakav zapis može se konvertirati u bilo koju drugu razinu smanjene točnosti, tj. generalizacije, npr. UTM ili MTB osnovno polje, dok obrnuto nije moguće.

Nasuprot ovim pogodnostima i otvorenim mogućnostima, posebni su problemi vezani za rad na terenu, osobito kada su u pitanju česte vrste na koje se nailazi, doslovno, na svakom koraku. Da li uzimati koordinate svakog primjerka, populacije s radijusom pojavljivanja, svaki stanoviti pomak na terenu, ili nešto drugo? Sva ova rješenja podrazumijevaju generalizaciju i približavanje manjim kvadratima nekog tipa rasterskog kartiranje. Direktno kartiranje primjenjuje se, uglavnom, za prikazivanje nalazišta rijetkih ili na neki drugi način ograničeno rasprostranjenih svojti, te za potrebe posebnih studija. Direktno kartiranje nacionalne flore primjenjeno je npr. od strane HIROSCHIA (1958-1959), FĆEGRIA (1960), djelomično HULTÉNA (1950, 1964), ali i drugih.